Sirijska dilema

Ni promatračka misija Arapske lige, ni brojni međunarodni apeli, a ni sankcije Europske unije, SAD-a, Turske i pojedinih arapskih zemalja nisu mogli pridonijeti deeskalaciji situacije u Siriji. Naprotiv: sirijske snage sigurnosti pojačano koriste topništvo za napade na naseljena područja u kojima se kriju pobunjenici. I proteklog vikenda (3./4.03.2012) su Asadove trupe napale nekolicinu pobunjeničkih uporišnih gradova. Pobunjenici okupljeni u takozvanoj "Slobodnoj sirijskoj vojsci", koja se većinom sastoji od prebjeglih bivših vojnika Asadove vojske, dugo su doduše mogli pružiti otpor. Ipak je Asadovim trupama sada pošlo za rukom da osvoje Homs.

Nije izgledna promjena kursa

I 26. veljače, dan kada je održan referendum o ustavnim promjenama, nije donio preokret kad je u pitanju kriza koja traje već godinu dana u Siriji. Kako i bi, kad sva moć i dalje ostaje u rukama predsjednika, a ostali državni organi su samo ukras. Političke aktivnosti na religijskoj osnovi ili plemenskoj pripadnosti su zabranjene, a samo musliman smije biti predsjednik.

Referendum o ustavu, kao i prijedlog o promjenama ustava su prije svega simbolična politika, smatra stručnjak za Bliski istok André Banks iz Giga-instituta u Hamburgu i dodaje da "Asadov režim želi svijetu pokazati da i dalje ima kontrolu". U međuvremenu se čini da ekonomske sankcije djeluju, "međutim, one više pogađaju civilno stanovništvo nego režim", kaže André Banks.

Stanovništvo pati zbog nedostatka goriva, loživog ulja i plina butana. Uvoznih roba ponestaje a domaći proizvodi postaju sve skuplji. Ne može se govoriti o tome da su sankcije dovele do političkih promjena.

Želi li Asad građanski rat?

Asad je, čini se, još uvijek siguran da može pobijediti u ovim sukobima. S vojne strane gledano, to bi vjerojatno i mogao jer su pobunjenici loše opremljeni i stoga ne predstavljaju značajnu protutežu Asadovim trupama. Dok Sjedinjene Američke Države odbijaju naoružavanje sirijskih pobunjenika, Saudijska Arabija je već najavila da će "Slobodnu sirijsku vojsku" opremiti oružjem. Ministar vanjskih poslova Saudijske Arabije princ Saud al Faisal smatra da Sirijci imaju pravo da se prihvate oružja kako bi se obranili protiv Asadovog režima. "Saudijska Arabija situaciju u Siriji očito ocjenjuje tako da se građanski rat više ne može izbjeći", kaže Volker Perthes, šef Fondacije za znanost i politiku u Berlinu. Međutim, tu postoji jedna političko-moralna dilema: broj žrtava bi mogao narasti, a istovremeno se ne može previdjeti argument pobunjenika koji kažu da bi Asadovu vojsku mogli bolje držati na distanci kad bi imali više oružja. Perthes polazi od toga da vlada u Damasku čak želi građanski rat. U ratu bi, kaže, onda postojale dvije fronte i međunarodna zajednica bi morala ostajati na istoj distanci prema obje strane. U nekom narednom koraku bi se onda moglo razgovarati o međunarodnom posredovanju.

Građanski rat u Siriji bi se međutim mogao odraziti destabilizirajuće na susjedne regije - kurdsko područje u Turskoj, Irak, Libanon i na izraelsko-palestinski konflikt, kao i na Jordan. "Stoga dosad i nije došlo do vojne intervencije. Geostrateško stanje u Siriji je potpuno drukčije nego u Libiji", kaže André Banks s Giga-instituta. On smatra da je Zapad suzdržan kako ga se ne bi uvuklo u jedan dug i eventualno regionalni konflikt.

Zahtjev za humanitarnom pomoći

Mnoge međunarodne organizacije govore o humanitarnoj krizi u Siriji. Ali ujedno odbacuju uspostavljanje humanitarnih koridora jer oni bez mandata Vijeća sigurnosti UN-a ne bi bili legitimni. Ono što se zahtijeva je da se humanitarnim organizacijama odmah omogući ulazak u zemlju. Zahtjev za tim je sada čak uputila i Kina, koja je dosad, zajedno s Rusijom, blokirala rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a kojom bi se osudilo nasilje u Siriji.

Međunarodni Crveni križ još uvijek bezuspješno čeka na odobrenje Damaska da pruži pomoć stanovništvu. Humanitarcima se navodno iz sigurnosnih razloga zabranjuje pristup tisućama civila kojima je nužno potrebna pomoć. Koordinatorica UN-a za humanitarnu i hitnu pomoć Valerie Amos bi od srijede do petka (07.-09.03.) trebala boraviti u Siriji, nakon što je prethodno danima sprječavana od režima u Damasku da dođe u zemlju. Njezin cilj je, kako je kazala, "pozvati sve strane da omoguće humanitarnim organizacijama slobodan pristup kako bi mogle izbaviti ozlijeđene i dostaviti potrebnu pomoć onima kojima je to potrebno". I Kofi Annan, posebni izaslanik UN-a i Arapske lige za Siriju, bi naredne subote (10.03.) trebao stići u Siriju.

Može li Asad otići u egzil?

Režim u Damasku još uvijek vjeruje da može pobijediti i da bi se na koncu ponovno mogao etablirati i na političkoj sceni, smatra stručnjak za Bliski istok Perthes. Zadatak međunarodnih posrednika, kao primjerice Kofija Annana, je prije svega da režimu da do znanja da je politički gledano upropašten, dodaje Perthes i pojašnjava da ako vojnici nastave dezertirati, gospodarska bijeda postane veća i Rusija promijeni svoje stajalište, to bi bila značajna poruka Asadu. Tek onda će uvidjeti da nema više povratka u situaciju od prije početka prosvjeda, kaže ovaj stručnjak. On navodi da u obzir dolazi razmišljanje o tomu može li se za Siriju primijeniti "jemensko rješenje": oslobađanje kažnjavanja i osiguravanje određenog dijela bogatstva za predsjednika, koji bi zatim otišao u egzil. Rusija bi tu, primjerice, mogla poslužiti kao zemlja koja bi primila Asada, zaključuje Perthes.

Autorice: Diana Hodali / Marina Martinović

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić