Siromaštvo u Hrvatskoj je ženskog roda
8. mart 2018
Umirovljenica Marijana ima 70 godina. Radila je, kaže, u istoj tvrtki 33 godine. Te tvrtke više nema, a pred njenu propast iskoristila je mogućnost da joj se „doda" tri godine staža pa je silom prilika otišla u mirovinu koja sada iznosi 2.200 kuna. „To je bilo neko kratko vrijeme kada je postojala takva mogućnost. Paradoksalno, da sam se ranije umirovila, što sam i mogla, imala bih znatno veću mirovinu", govori za Deutsche Welle. Živi sama i skromno, uz povremenu pomoć obitelji, i kaže nam – ima i onih kojima je gore. No nešto bolje je, dodaje, njezinom kolegi koji je zaposlen u istoj firmi, iste godine kada i ona. Posao i odlazak u mirovinu su im bili slični. Ali on je imao veću plaću i ima oko 300 kuna veću mirovinu. Ženska kuna u starosti je manje vrijedna od muške - tema je to koja se polako izdiže i u hrvatskom javnom prostoru.
Kakve su točno brojke, pitali smo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO), državno osiguranje zasnovano na principima generacijske solidarnosti. Kažu, prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, broje 652.395 umirovljenica i 488.019 umirovljenika. Ženama se prosječno isplaćuje 2.147. kuna, dok muškarci primaju 2.545 kuna.
Siromaštvo žena je europski problem
Priču o rodnom jazu u mirovinama, kaže za Deutsche Welle predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna Petrović, u europskim okvirima, pokrenulo je njemačko Ministarstvo rada 2012. godine nakon analize koja je pokazala alarmantne razlike u muškim i ženskim mirovinama. „O razlici u plaćama se govorilo već ranije, ali ovo je bila nova tema za Europu", kaže nam Petrović.
„Pokazalo se da su sve bivše socijalističke i komunističke zemlje, za razliku od zapadne Europe, imale minimum razlika u mirovinama: od 5 do 10 posto. Tu je u počeku bila i Hrvatska s nešto manje od 10 posto. Ali danas imamo ubrzani rast jaza u socijalno neosjetljivoj i umirućoj državi. Najnoviji podaci pokazuju da je razlika danas 25 posto. Na putu smo prema EU-u, dok su neke druge države više sačuvale socijalistički koncept ravnopravnosti spolova."
Aktivistkinja Petrović kaže da se u spomenutih 400 kuna mjesečno odražava akumulacija svih rodnih nejednakosti s kojima se žena srela tijekom života. „To je potvrda koliko pojedina država vrednuje rad žena. Ne samo rad za vrijeme radnog vijeka, već i rad kroz socijalne usluge skrbi o djeci i starima. Jako puno besplatnog rada i rada sive ekonomije, pogotovo starijih žena, ugrađeno je u naš BDP."
HZMO se pak drži suhih brojki. „Važno je napomenuti da žene imaju prosječno 29 godina i 6 dana staža, a muškarci 32 godine i 12 dana staža. Također, prosječna dob korisnika mirovine kod žena je 71,2 godine, a kod muškarca je 70,3 godine", objašnjavaju razliku koja bi bila razumljiva sama po sebi kada bi se radilo o društvu zaista jednakih mogućnosti.
Nužna je reforma u korist žena
Čini se da ni same žene nisu u potpunosti osvijestile svoj neplaćeni doprinos društvu kroz dodijeljenu im ulogu pa ni ne prepoznaju nepravdu koju im mirovinski odrezak svakoga mjeseca prikazuje. „Ne razumiju da je riječ o društvu i rodu", kaže nam Petrović uz navod da se razlike između ženskih i muških mirovina ne mogu izračunavati usporedbom radnih mjesta i radnog staža. „Računaju se na bazi ukupnih brojaka. Neosporno je da su žene u Europi diskriminirane 16,5 posto u radu i 40 posto u mirovini. A mirovine dokazuju da su žene bile diskriminirane, ne samo kroz plaću."
I sada je, kaže Petrović, vrijeme da se društvo, ne samo hrvatsko, oduži ženama u mirovini. „Bila sam u EU-timu koji je analizirao kakav bi to mirovinski sustav pogodovao ženama. To je mirovinski sustav s jakim državnim mirovinskim stupom s elementima solidarnosti i redistribucije. Kod nas taj sustav odumire, a nemamo ni minimalnu mirovinu. Ženama treba omogućiti tijekom radnog vijeka da ne upadnu u taj jaz; za vrijeme porodiljnog dopusta trebale bi biti plaćene kao da rade. I kada idu na bolovanje za dijete, treba im isplatiti puni iznos plaće. Valjalo bi i financijski kompenzirati njegovanje bolesnih i nemoćnih članova obitelji…", nabraja naša sugovornica i dodaje: „92 posto novozaposlenih žena dobiva poslove samo na određeno vrijeme, a plaće su im 30 posto niže od prosjeka. Razdoblja u karijeri kada se nisu mogle zaposliti zbog „previše" djece, kako to misle poslodavci, trebaju im biti kompenzirana prosječnom plaćom. Neke zemlje su izgradile kompenzaciju za brigu o djeci."
Nakon smrti supruga postaju još siromašnije
Umirovljenice zapadaju u još veće siromaštvo kada postanu udovice pa kućanstvo s dvije mirovine padne na jednu i to onu znatno manju. „To je najstrašnije. Samim tim što žene duže žive, zbog loših formula usklađivanja, više gube na vrijednost svoje mirovine", kaže Petrović. Kada im umre partner mogu napustiti svoju mirovinu i uzeti 70 posto suprugove mirovine, takozvanu obiteljsku mirovinu. A ona je, i u tom znatno umanjenom iznosu, još uvijek veća od njihove.
Zbog toga se hrvatski umirovljenici, pogotovo umirovljenice, nadaju da će, po uzoru na neke druge europske zemlje, Hrvatska uvesti nasljeđivanje dijela mirovine umrlog partnera. „Predlažemo da se uz prihodovni kriterij omogući nasljeđivanje 20 do 50 posto mirovine umrlog partnera, uz zadržavanje vlastite mirovine. To je ženski problem, jer 94 posto svih obiteljskih umirovljenika su žene. One su suočene s problemom hoće li kupiti hranu ili platiti režije. Prosječna obiteljska mirovina je 1.900 kuna. Među novim umirovljenicima ima obiteljskih mirovina od 1.600 kuna. Te žene koje su ostale same su najveća tragedija i svakodnevno nam se javljaju. One su najčešće žrtve predatora koji se koriste institutom ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Ne mogu živjeti pa ponude svako rješenje koje im ponudi navodna dobra duša."
Petrović upozorava da se više od 52 posto umirovljenika sabilo ispod medijana mirovine koji iznosi 2.008 kuna. „To su uglavnom ženske mirovine koje su ispod hrvatske linije siromaštva od 2.180 kuna. Među umirovljenicima starijim od 75 godina dvostruko je više siromašnih žena", iznosi naša sugovornica alarmantne brojke koje imaju tendenciju da postanu još gore.
„Suradnju s vladom ocjenjujem s nula. Nije čak ni nula plus", zaključuje predsjednica Sindikata umirovljenika pa iz toga zaključujemo da ni osiromašene hrvatske umirovljenice neće tako skoro dočekati financijski sigurnije, ako ne bolje dane.