Siva zona flerta

„Kinula sam, neki muškarac je rekao 'Nazdravlje'. To nisam željela. Kakva svinja! #MeToo" – tako je glasio jedan od brojnih pokušaja ironije na Tviteru ovih dana. Drugi tviteraš pita: „Kako da znam da li će se žena obradovati komplimentu ili će se prodrati #MeToo?" Ili: „Konačno je vrijeme da popričamo o feminističkom seksizmu. I seksualnom uznemiravanju od strane žena. #MeToo # YouToo."

Tviter je, a kako drugačije, podijeljen. Jedni cinično ublažavaju problem, drugi su sada još nesigurniji da li da reaguju na kampanju #MeToo koju je pokrenula Alisa Milano. To pokazuje da se muški svijet osjeća izazvanim, ili barem osjeća da treba da odgovori. To potvrđuju i kampanje poput #IDidThat ili #Iregret u kojima muškarci izvještavaju da su učestvovali u seksualnom napastvovanju.

U tom rasponu refleksivnog odjeka postavlja se pitanje: postoji li nešto između dva ekstrema? Ima li mjesta za kratak razgovor o granicama ponašanja bez upiranja prstom u druge ili zakopavanja u frontove rodnih stereotipa? Bez neophodnosti da se smjesta ubaci u matricu počinilac-žrtva?

Treba primijetiti da se ovdje ne radi o seksualnom nasilju, makar ne u prvoj liniji. Više se radi o sivoj zoni između flerta i maltretiranja. Radi se o neukusnim komentarima i nametljivom nabacivanju. Nije takva forma seksizma vidljiva od heštaga #MeToo – nju može da vidi i doživi svako, svakog dana. Poenta je da se seksualno napastvovanje prepozna kao takvo i da se umiješa, da se spriječi.

U stvarima seksizma se ništa neće mrdnuti sve dok muškarci misle da je normalno kada jedan od ortaka u klubu bez pitanja dohvati neku ženu, sve dok se svi smiju dosjetki o zadnjici neke koleginice – i sve dok ja kao žena s osjećajem krivice razmišljam da li da obučem kratku suknju ili duboki dekolte. Onda je samo pitanje kada će sljedeći heštag postati viralan. I poslije kratkog talasa ogorčenja sve će ponovo zamrijeti.

Tako se ništa ne mijenja. Niti žene između žena i muškaraca, niti u samom muškom društvu. Traženi „odnos sa poštovanjem" ostaje apstrakcija. Pri tome bi bilo dovoljno jednostavno: „Hej, ne sviđa mi se kako si dobacivao ovoj ženi maloprije." Pokazati granice i braniti ih. Jer često do napada ne vodi nesigurnost oko toga gdje su granice, naprotiv – većina tačno zna kada je prešla granicu pa ipak to čini. Tim bolje ako neko posmatra sa strane i otvoreno se umiješa.

Istovremeno možemo pričati o tome kakvu ulogu igra naše shvatanje žene i muškarca, ženstvenog i muževnog. U kojoj mjeri možda kao normalno važi da se njoj ili njemu obraćamo na određeni način po devizi: „Muškarac ne pita, muškarac uzima." Rasprava o tim mustrama je prvi korak ka promjeni.

Seksizam je simptom za nakaradni odnos polova, ustaljene rodne uloge i ponašanje koje one podrazumijevaju. Seksizam je svakodnevni društveni problem. Nerijetko ishoduje seksualnim nasiljem. Kako bismo se protiv njega borili, moramo prvo da ga pojmimo kao problem. To je i cilj kampanje #MeToo. Ako se sudi prema reakcijama na Tviteru, već će i ovaj prvi korak biti problem.

Ali sada, kada je tema došla na sto, mi, žene i muškarci zajedno, moramo da se pobrinemo da se raspravi do kraja. I to ne samo u virtuelnom svijetu.