Služba za zaštitu ustavnog poretka na meti kritika

Mnogo toga što je izašlo na vidjelo nakon smrti dvoje neonacista u njihovom stanu koncem prošle godine čini se nečuvenim. Dva muškarca i jedna žena su mogli nestati, iako im je policija bila u tragu, mogli su desetljećima mirno pljačkati i ubijati, a dokazi su stalno bivali izgubljeni. Nakon toga je odmah došlo do brojnih optužbi, među kojima je i ona da su istražitelji bili slijepi na desno oko.

Za razliku od ljutnje, za istragu svega što se dogodilo, potrebno je vrijeme. U tom smislu se malo napredovalo. Parlamentarna komisija upravo je izvršila ispitivanje uposlenih u Službi za zaštitu ustavnog poretka koja je kratko nakon otkrivanja neonacističke ćelije uništila akte o njoj. Ispitan je i šef Službe Heinz Fromm. No i to je ispitivanje bilo tek jedan tračak svjetlosti u tami kojom je obavijen ovaj slučaj. Komisija će trebati istragu koja će trajati do naredne godine kako bi osvijetlila sve činjenice.

No, brojni političari smatraju da se već sada mogu izvući zaključci. Ljevica i Zeleni zahtijevaju ukidanje Službe za zaštitu ustavnog poretka. Tome se s pravom, međutim, suprotstavila predsjednica Kluba poslanika Zelenih u Bundestagu, Renate Künast. „Jedan takav korak, kojim bi došlo do odvajanja historijski ispravno utemeljene podjele između Službe za zaštitu ustavnog poretka i policije, vodio bi do ogromne koncentracije moći u policijskim strukturama," rekla je Künast. Nakon iskustva sa Hitlerovom tajnom državnom policijom u Njemačkoj su naime tajne službe i policija striktno odvojeni.

Drugi smatraju, da s obzirom na činjenicu da su strukture na saveznom nivou i određene pokrajine u ovom slučaju tako loše surađivale, Njemačka treba manje federalizma. Činjenica je da bi centralizirane strukture vjerojatno (ali ne i sigurno) bile efektivnije. Ali efikasnost sigurnosnih organa je mač sa dvije oštrice. To ne važi samo za diktature, dovoljno je pomisliti samo na bijes američkih tajnih službi u za vrijeme McCarthyjeve ere. Podjela moći štiti od zloupotrebe.

Naravno da sve što je u vezi sa ubistvima neonacista, napravljeno pogrešno, ne može proći bez konsekvenci. Iz grešaka se mora učiti i pobrinuti se za to da se one, ako je moguće, više ne ponove. Ali, tek onda kada se tačno zna koje su se greške desile.

Autor: Peter Stützle

Odgovorni urednici: Zorica Ilić / Mehmed Smajić