Socijalna smrt stotina tisuća Turaka
24. januar 2020
Tahsinu Uysalu je 56 godina. Nekad je kao učitelj radio u jednoj strukovnoj školi na jugu Turske, u gradu Adani. No to je prošlost. On je jedan od desetaka tisuća državnih službenika koji su nakon neuspjelog puča 15. srpnja 2016. optuženi za pripadništvo terorističkoj organizaciji i otpušteni iz državne službe.
Uysalu se konkretno predbacuje da je bio član jednog sindikata koji je navodno povezan s pokretom propovjednika Güllena kojeg službena Ankara optužuje za organizaciju puča. Pristaše ovog propovjednika, koji već godinama živi u egzilu, su godinama zauzimali važne pozicije u školstvu, državnoj upravi, sindikatima, bankama. Danas vlasti među teroriste ubrajaju čak i one koji su imali račun u nekoj od banka koje su bliske Güllenovom pokretu.
Bezizlazna borba
Od progona pate i članovi obitelji između ostalog i zato jer država uskraćuje svaki oblik novčane pomoći poput dodatka za njegu starijih. Uysal je prvo smješten u pritvor, a nakon toga je osam mjeseci proveo u zatvoru.
Nakon izlaska iz zatvora Tahsim Uysal je htio obnoviti svoj mirovinski račun, ali bez uspjeha. On se žalio na sudu no nakon što je dobio proces odšteta je bila jedva dovoljna za pokrivanje troškova odvjetnika. Nakon toga su mu blokirani svi računi. Osim toga je državno odvjetništvo uložilo žalbu, a na novom procesu je Uysal osuđen na šest godina zatvora. Ovu presudu još mora potvrditi viši sud.
Od svega toga pati i njegova obitelj. Njegova kći je također ostala bez posla i pritvorena. Ona je puštena na slobodu, no na prijašnji posao se nije mogla vratiti. Uysalova supruga je oboljela od raka. "Mi ne odustajemo od borbe. Jednog dana će sve izaći na vidjelo", kaže Uysal koji tvrdi da je njegov jedini grijeh što je bio član sindikata.
Duga lista zabrana i šikaniranja
Od pokušaja puča pa do danas je po nalogu vlasti otpušteno 134.000 osoba. Pogođeni preko internetskih foruma razmjenjuju informacije i iskustva koja sežu od bezizlaznog pokušaja pronalaženja posla preko odbijanja liječnika da ih prime pa do oduzimanja putovnica. Pogođeni govore o "socijalnom linču".
Prema službenim podacima dosad je 126.000 pogođenih podnijelo zahtjev za vraćanjem na staro radno mjesto. Natrag je primljeno tek 9.600 osoba.
Ömer Faruk Gergerlioğlu, liječnik i zastupnik prokurdske stranke HDP je također među žrtvama čistki. On govori o "konstantnom izvanrednom stanju" iako je od puča prošlo više od tri i pol godine. "Milijuni to osjećaju na svojoj koži. Očajnički traže posao u privatnom sektoru, nekima je onemogućeno putovanje u inozemstvo, često ne mogu podići ni novac koji im rodbina šalje izvana", žali se ovaj političar. Za njega su to "nacističke metode" koje imaju za cilj slomiti volju pogođenih.
Od učitelja do domara
B.O., koji ne želi da mu se ime pojavljuje u medijima, je zapravo nastavnik povijesti. I ovaj 33-godišnjak je mnogo toga proživio u posljednje tri godine: otpušten je, bio je u zatvoru gdje je završio jer su ga optužili da koristi jednu aplikaciju za tajnu komunikaciju za koju vlada smatra da ju koriste sljedbenici Güllena. Iako je proglašen nevinim, posao nije ponovno dobio. Napokon se zaposlio kao domar, ali je i odatle izbačen jer nad njim visi stigma "Güllenovca". Poslije je pronašao posao, ali pritisak vlasti ne prestaje. Uskraćena mu je financijska pomoć za njegu bolesne punice. U međuvremenu je obolio od raka.
Haluk Savas je profesor psihijatrije i sam na crnoj listi vlasti, govori o posljedicama ovakvog postupka prema ovoj grupi stanovnika. "Ovi ljudi pate od duševnih boli i imaju osjećaj da više ne pripadaju društvu. To ostavlja duboke posljedice", kaže ovaj psihijatar. On tvrdi da stotine tisuća pogođenih i njihovih članova obitelji pate od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) dakle stanja koje je dosad zabilježeno samo kod sudionika ratova, žrtava nesreća ili mučenja. Njihov povratak u tursko društvo je upitan.