Spasavanje koalicije prije pada u ponor

O čemu se zapravo radi kada političari govore o "rješenjima koja čuvaju obraz"? Da li je to možda u ovom trenutku samo izraz za to koliko je vlast daleko od jasne predstave o tome šta se može a šta ne? Možemo li kratko poći od toga da je "rješenje koje treba da sačuva obraz" nešto, što nakon duge svađe, nebitno o čemu, iz nje niko ne izađe kao gubitnik. Je li to ovdje zaista slučaj?

Lutanja Hans-Georga Masena

Šta smo naučili? Hans-Georg Masen, šef Službe za zaštitu ustavnog poretka, morao se povući sa ove funkcije - to je bilo jasno još ranije. Razlog za to je što je otvoreno protivrječio kancelarki Angeli Merkel u njenoj ocjeni ksenofobičnih izgreda u Kemnicu u intervjuu koji je dala za novine. Time je znatno prekoračio svoje kompetence, što je prije svih razljutilo SPD. Ali, zbog toga neće biti državni sekretar u Ministarstvu unutrašnjih poslova (kako je to ranije smišljeno u koaliciji). Njegovo unaprjeđenje je dovelo do zaprepašćenja svih u vrhu koalicije, političara SPD-a kao i poslanika CDU, ali i građana koji to jednostavno nisu mogli da pojme. A Masen je na svojoj novoj funkciji trebalo da bude još i debelo više plaćen nego na staroj.

Sačuvati obraz: ništa od više novca, ništa od mjesta državnog sekretara

Sada je pak sve drugačije, koalicija je sve ispravila. Masen može da se ubaci u Ministarstvo, kao "specijalni savjetnik" na strani svog prijatelja, ministra unutrašnjih poslova Horsta Zehofera (CSU). Ali, neće dobiti više novca. To je znači u osnovi "čuvanje obraza". Zehofer je imao malo i pravo, SPD takođe, kancelarka se molila Nebesima.

Uvijek i uvijek iznova - sve se vrti oko azilantske politike

Apsurdni spor oko Hans-Georga Masena zapravo govori o dugom sporu u vladi oko azilantske politike. Sve konzervativne snage, među kojima prednjači CSU sa ministrom Zehoferom, još uvijek smatraju da je pogrešna prijateljski nastrojena politika prema izbjeglicama koju zastupa Angela Merkel. No, ta politika više uopšte nije toliko prijateljska, ali tu se radi o tome ko ima pravo. A u zemlji posvuda vreba desno populistička AfD (Alternativa za Njemačku) sa svojim još žešćim kritikama Angele Merkel i niže uspjeh za uspjehom. I to će se izgleda i nastaviti.

Vladu punoj brzini koči tema azilantske politike

I tako je došlo do toga da je vlada mogla da se raspadne zbog budućeg radnog mjesta jednog državnog službenika. Ova vlada "vozi samo koliko joj vidljivost dopušta".  Pukotine su ogromne, nervi napeti do pucanja. Istovremeno ona radi punom parom. Poboljšava situaciju u obdaništima, uvodi nove olakšice za porodice prilikom gradnje ili kupovine kuća i stanova, jer je konačno prepoznala da je Njemačka u deficitu kada je riječ o povoljnim cijenama nekretnina; takođe radi na uspostavljanju novih radnih mjesta za njegovatelje, iako to nije ni blizu onog koliko je zapravo potrebno. Ali, šta vrijedi sve to kada svakog čaša može da dođe do otvorenog sukoba kada je u pitanju useljavanje, ali i do otvorenog skretanja u desno i to - ni iz čega? A nakon svake upravo tako prevladane krize, otuđenje je svaki put sve veće. Ljudi se distanciraju i okreću od toga užasnuti. Toliko je loše da može biti samo bolje.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android