Sporazum o klimi: svi su dobitnici

Kakav rezultat! Svih 195 članica Ujedinjenih naroda podržalo je Sporazum o klimi kojim bi se rast globalne temperature trebao ograničiti ne na dva, nego čak na 1,5 stupnjeva Celzijevih. To je sporazum koji dobrovoljne ciljeve država u zaštiti klime čini međunarodnopravno obvezujućima, nadzire njihovu provedbu i poboljšava ih ako nisu dovoljni. A to je i sporazum kojim se stavlja na raspolaganje financijska pomoć siromašnim državama u iznosima koji su sve donedavno bili nezamislivi.

Svi su dobitnici - i to ne samo na području zaštite klime. Europljani, ta zajednica država koja je prošlih dana na sebe skretala pozornost prije svega prepirkama, i još uvijek ju skreće, sada su članice EU-a bile jedinstvene u podršci ambicioznom sporazumu. I male otočne države koje znatno pate zbog učinka staklenika i koje su baš nakon Konferencije o klimi u Riju 1992. razvile impresivnu samouvjerenost. Upravo su mali Maršalovi otoci u Parizu pozvali na koaliciju sastavljenu od 79 siromašnih država i EU-a kojoj su se priključili Brazil, Meksiko i SAD. SAD slijedi Maršalove otoke - nevjerojatno! A na kraju su i zemlje ubrzanog razvoja Indija i Kina popustile i omogućile ovu diplomatsku senzaciju.

Veliko dostignuće Laurenta Fabiusa

No ova dva tjedna u Parizu nitko nije toliko obilježio kao Laurent Fabius. Nekoliko tjedana nakon strašnih terorističkih napada u Parizu francuski je ministar vanjskih poslova svojoj potresenoj državi donio svijetle trenutke. Predsjednik Klimatske konferencije je sa stoičkim mirom i velikim diplomatskim umijećem usmjeravao pregovore kroz sve opasne vode. Tko je doživio katastrofu na konferenciji u Kopenhagenu prije šest godina, može procijeniti ovo izvanredno dostignuće. Tada je dansko predsjedništvo pogriješilo skoro kod svega što se ticalo osjetljivog balansa između siromašnih i bogatih zemalja. Fabius je sada učinio upravo suprotno.

Ovo je također i trijumf za često omalovažavane ekološke grupacije koje sudjeluju na ovim konferencijama od Rija i koje suodlučuju u procesima međunarodne zaštite klime. One često izriču oštre, ponekad pretjerane kritike i nerealne zahtjeve, ali nikada ne gube iz vida upozorenja znanosti. A tu su i Ujedinjeni narodi koji su dokazali da se mogu uhvatiti u koštac s globalnim problemima.

Sada se još samo treba iskoristiti ovaj polet iz Pariza: investicije se moraju premjestiti iz fosilnih na obnovljive izvore energije. Obećani novac za siromašne zemlje mora poteći. Sve to je već počelo, sada taj proces mora i u istinu krenuti. Možda u svijetu sa sve većim krizama tračak nade dolazi upravo od zaštite klime: međunarodna zajednica može zajednički rješavati svoje probleme. Dobro obavljeni posao, Francuska!