Srebrenica – čas žive istorije

Grupa mladih studenata Centra za istraživanje konflikata iz Marburga u Njemačkoj se nalaze u višednevnoj posjeti Srebrenici. Kroz časove istorije na mjestima ratnih događaja pokušavaju saznati što više o onom šta se tu u ratu dešavalo. Interesuju ih život i prilike u Srebrenici prije rata, ono što se ne može naći među informacijama na internetu. Pitaju za stanje i odnose danas. Za razliku od većine drugih koji ovdje dolaze kao turisti i znatiželjnici oni su bili u spomen sobama i na grobljima ubijenih na obje, tada zaraćene strane. Slušaju priče Bošnjaka povratnika, Srba koji su ovdje živjeli i prije rata i onih koje je rat tu naselio iz nekog drugog kraja Bosne i Hercegovine. Svoja saznanja i zaključke neki žele pretočiti u master radove. Njihov profesor je ovdje našao materijal za svoju doktorsku disertaciju.

Studentkinja Jule Bellingröhr, priča o svojim razlozima dolaska: „Imam 24 godine i ranije sam putovala u Hrvatsku i Grčku ali nikada do sad nisam bila u Bosni i Hercegovini. Ovdje sam došla jer me interesuje situacija u postratnim područjima o čemu bih htjela pisati svoju master tezu“, kaže Jule Bellingröhr. Pitamo šta je na nju ostavilo najveći utisak po dolasku u BiH i Srebrenicu?

„Kada smo prije nekoliko dana stigli u Sarajevo dočekala nas je gužva, buka i puno ljudi. Po dolasku ovdje u Srebrenicu sve je drugačije: mirno, tiho, ljudi jedva da ima. Ono što sam odmah primjetila i što me dosta iznenadilo je gostoprimljivost ovdašnjih ljudi. Čim smo izašli iz automobila pozdravljali su nas, nudili vodu, jer je velika vrućina, jako su ljubazni i prijatni“, kaže ova mlada Njemica.

Pitamo je da li je imala neka ranija predznanja ili možda predrasude o tome što se desilo u Srebrenici. Kako joj se čini sada ? Kakvi su utisci kada je ovdje, na licu mjesta?

„Prije dolaska ovdje, u Njemačkoj smo imali seminar o situaciji u Bosni i Hercegovini, o Srebrenici, o istoriji BiH malo uopštenije. Učili smo da ovdje postoje različiti memorijalni spomenici žrtvama ali to je sve bilo dosta teoretski. Sada očekujem da vidim i sama se uvjerim kakva je situacija ovdje i da nešto novo saznam.“

Njena kolegica, malo tamnijeg tena, Mira Hellmich ima 23 godine i član je ove studentske grupe a takođe je prvi put u Bosni i Hercegovini i u Srebrenici. Ona kaže: "Mene naročito interesuje da vidim kako izgleda suživot ovdje poslije rata, a posebno želim čuti kako različite etničke grupe pričaju o tome šta se desilo ovdje u ratu i kakva su njihova mišljenja o svemu tome“.

O Srebrenici pripremio doktorat

Christian Braun, koji radi kao istraživač asistent u Centru za studije konflikata u Marburgu kaže da već drugi put dovodi ekskurziju studenata u Srebrenicu: „Prije toga sam ovdje radio istraživanje za svoj doktorski rad i živio u Srebrenici četiri mjeseca što je za mene bila prilika da naučim nešto više o životu ovdje“.

Na pitanje o čemu priča svojim studentima u Njemačkoj kada govori o Bosni i Hercegovini i Srebrenici i na šta im skreće pažnju kaže: „Pričam im da je Srebrenica mjesto gdje su se desile strašne stvari. Kako je ovo mjesto i danas još pod ogromnim uticajem politike, ali gdje ljudi uprkos svemu pokušavaju graditi suživot i sarađivati jedni sa drugim“.

On kaže kako se o Bosni i Hercegovini sve manje priča i sve manje zna o onom šta se ovdje događalo. "U svijetu ima još mnogo konflikata kao što su oni u Iraku, Afganistanu itd. Stariji ljudi znaju možda malo više šta se ovdje dešavalo, mlađi sigurno manje ili ništa mada su svi zasigurno čuli nešto o Srebrenici“.

Dijaspora velika šansa za napredak BiH

Veliki broj građana Bosne i Hercegovine tokom rata utočište je našao u Njemačkoj. Mnogi su i danas ostali tamo da žive i rade. Jedna cijela generacija mladih ljudi porijeklom sa ovih prostora živi u Njemačkoj. Christiana pitamo za njegovo mišljenje kako bi ta generacija mladih Bosanaca i Hercegovaca mogla biti spona bližeg povezivanja Njemačke i BiH; posebno u smislu približavanja evropskim standardima i promijeni sadašnjeg lošeg stanja u BiH.

„Smatram da su ljudi iz BiH ne samo u Njemačkoj nego i u drugim zemljama, koji su se tamo našli tokom rata, posebno mladi koji su tamo odrastali, jedna velika mogućnost i šansa za razvoj Bosne i Hercegovine. To su ljudi koji su imali priliku vidjeti i naučiti kako funkcioniše demokratski višepartijski sistem stariji od ovog koji vi imate. Mislim da je šansa Bosne i Hercegovine u tome ako hoće da prihvati te ljude, da ih pozove da se vrate i ta svoja dobra iskustva primjene ovdje. Čini mi se da je BiH pomalo strah od ovih ljudi pošto bi oni donijeli promijene koje nisu svima ovdje u interesu.“

Njemačka je takođe imala loših istorijskih iskustava ali čini se da je iz toga mnogo naučila i naučeno iskoristila za napredak i razvoj. U BiH to izgleda da nije slučaj. Na to Christian Braun kaže:

„Kada gledam na te procese u Njemačkoj i danas ovdje čini mi se da ima puno sličnosti. Međutim, i Njemačkoj je trebalo dosta vremena da sve to postigne i dođe na taj nivo na kome je sada, odnosno da se može suočiti sa prošlošću. Taj proces mislim da i ovdje traje ali da još treba vremena kako bi rezultat bio svima vidljiv. Ono što vidim kao veliku razliku od Njemačke i što i sad, a i ubuduće može biti dodatna prepreka, su spomenici koji se grade žrtvama. Kada je riječ o Njemačkoj, Nijemci su podizali spomenike žrtvama za koje su oni bili odgovorni. Ovdje to nije slučaj i svaki narod podiže spomenike svojim žrtvama, što znači da još nema svijesti o sopstvenoj odgovornosti za tuđe žrtve, a to u budućnosti može proizvesti nove probleme.“

O tome kako njegovi studenti vide i doživljavaju ono što ovdje u praksi čuju i vide, a o čemu nisu imali prilike slušati u teorijskim predavanjima u Njemačkoj, kaže: „Za Srebrenicu se ljudi ne mogu pripremiti. Čak i ako su gledali neke slike ili filmove, sasvim drugo je kada dođete ovdje i to sami vidite. Prvog dana po dolasku u Srebrenicu pričao sam sa studentima i skoro svi su mi rekli kako su iznenađeni time što je to vrlo mali grad. Očekivali su mnogo veći grad prema pričama koje su o Srebrenici čuli i tome koliki značaj se ovom gradu daje u svijetu.“

Pitamo ga na kraju hoće li i dalje dovoditi grupe studenata iz Njemačke na časove praktične istorije u Srebrenicu?

„Naravno, pokušat ću ubuduće dolazitii sa još više studenata jer smatram vrlo značajnim da ljudi znaju šta se ovdje desilo. Volim doći ovdje jer tu se dobro osjećam bez obzira na strašne događaje iz prošlosti jer mislim da Srebrenica nije samo pitanje bosanske istorije, to je pitanje evropske istorije i njemačke istorije i zato je bitno da ovdje dolazimo i učimo o tome“, kaže Christian Braun.