Strah od napada na nuklearne elektrane u Ukrajini

Navodno je napajanje električnom energijom u bivšoj nuklearnoj elektrani Černobil funkcioniralo samo kratko vrijeme. U ponedjeljak (14. marta) ukrajinski mrežni operater Ukrenergo objavio je da je popravljeni visokonaponski vod bivše nuklearne elektrane ponovno oštećen.

Daljnji rad osoblja nuklearne elektrane više nije moguć, ljudi su "fizički i psihički iscrpljeni", napisao je ukrajinski operater Energoatom na svom Telegram kanalu.

Ruska vojska već je napala tri civilne nuklearne elektrane od 24. februara, uključujući najveću funkcionalnu nuklearnu elektranu u Europi, Zaporožje, 4. marta.

Ovog ponedjeljka navodno je ruska vojska postavila i digla u zrak streljivo u neposrednoj blizini prvog reaktora, izvijestio je Energoatom. Ove informacije se za sada ne mogu neovisno provjeriti.

Napadi na nuklearna postrojenja služe širenju straha od nuklearne katastrofe, kaže Anna Veronika Wendland u intervjuu za DW. Ova istoričarka tehnologije i istočne Europe koordinatorica je istraživanja na Herderovom institutu za istorijska istraživanja o istočnoj i srednjoj Europi i zagovornik je upotrebe nuklearne energije u miroljubive svrhe.

Černobilske ruševine

Uz cilj širenja straha, "drugi čimbenik koji igra veliku ulogu za rusku stranu je preuzimanje infrastrukturnih objekata", kaže Wendland. Wendland smatra da je strah koji su takvi napadi pokrenuli na međunarodnoj razini pretjeran ili kontraproduktivan iz nekoliko razloga. 

Ona kaže da bi javnost trebala biti detaljnije informirana o rizicima i mogućim štetama - primjerice o ruševinama nuklearne elektrane u Černobilu, koja je prestala sa radom prije 20 godina.

"Otprilike 1900 gorivnih elemenata koji se još moraju ohladiti u Černobilu bilo je izvan reaktora gotovo 21 godinu", objašnjava ona. Sukladno tome, njihov učinak raspadanja je vrlo nizak, "tako da se Međunarodna agencija za atomsku energiju IAEA i drugi stručnjaci slažu da ne postoji akutna opasnost".

Wendland objašnjava: Prije svega, postrojenje ima funkcionalno napajanje za slučaj nužde s dizelskim gorivom, koje održava rashladne sisteme u radu oko 48 sati. No čak i ako bi došlo do kvara napajanja u nuždi, Wendland objašnjava da bi se, ovisno o vremenskim prilikama, imalo do 14 dana da se obnovi napajanje.

"Neprihvatljiva situacija"

Prema stres testu EU-a, najgori scenarij je da bi se postrojenja sa pohranjenim gorivnim elementima mogla zagrijati do oko 70 stepeni celzija. Stoga IAEA ne smatra situaciju u Černobilu akutno kritičnom.

Međutim, Wendland jasno daje do znanja "da je neregularna i nepodnošljiva situacija zauzeti nuklearno postrojenje, odsjeći ga od vanjskog svijeta u smislu komunikacije i nadzora i uzeti njegovo osoblje za taoce".

To je, kako kaže, već cijela lista teških kršenja svih konvencija koje je potpisala i Rusija.

Drugačija bi bila situacija s nuklearnom elektranom Zaporožje, koja je spojena na dvije velike visokonaponske mreže. Tamo su opasnosti višestruko veće, objašnjava stručnjakinja Wendland, koja je od 2013. do 2015. radila na svom projektu u nuklearnoj elektrani u Rivneu na sjeverozapadu Ukrajine, koja se može uporediti sa Zaporožjem. 

Zaporožje je druga priča

U Zaporožju je gorivo za napajanje u nuždi dovoljno za oko sedam do devet dana. Prekid u snabdijevanju ovih sistemima brzo bi, kako kaže Wendland, postao iznimno problematičan i mogao bi se razviti u scenarij sličan onom u Fukushimi.

U slučaju nesreće, gorivi elementi bi se nakon "11 do 15 sati" zagrijali na 70-80 stepeni: "To je potpuno drugačija priča nego u Černobilu. Ali, kao što sam rekla, tu nismo", objašnjava ona vrlo jasno.

Njezina lekcija: U kriznoj komunikaciji prvo morate opisati kakva je situacija. No, nakon ruskog napada na Zaporožje, upravo se to nije dogodilo.

“U noći (kada je izvršen napad – op. red.) lažne vijesti su prestizale jedna drugu”, prisjeća se ova ekspertkinja. "Iste noći, ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmytro Kuleba i predsjednik Zelensky koristili su velike riječi. Već se govorilo o meganuklearnoj nesreći razmjera šest Černobila. Mogu razumjeti da je vlada u Kijevu pod ogromnim pritiskom. Ona vrišti u pomoć. Ali takvi donositelji odluka i lideri također moraju znati - ovo nije ispravna krizna komunikacija", kaže ekspertkinja.

Rezultat je, siguran je Wendland, bio da su "ljudi u Njemačkoj ujutro počeli ići u ljekarne po tablete joda. Na kraju je to samo dovelo do efekta desolidarizacije u stilu: "Dragi Ukrajinci, molim vas prestani se opirati, da ne trpimo bol."

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu