Suđenje u BiH po zakonu SFRJ

Nekadašnji pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) tvrde da pravosuđe vrši selektivan pristup na njihovu štetu te da to neće pridonijeti pomirenju među narodima. Smatraju da se hrvatskim osumnjičenicima sudi retroaktivno i po oštrijem Kaznenom Zakonu BiH (KZ BiH) gdje se podrazumijeva i pitanje tzv. zapovjedne odgovornosti, a bošnjačkim po blažem zakonu iz vremena Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) koji ne poznaje ovu odrednicu.

Istodobno, predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik zakazao je referendum o podršci državnom Sudu i Tužiteljstvu, pravosudnim institucijama za koje su 2002. glasali upravo i zastupnici njegove stranke, dok oporba u tom entitetu tvrdi da se radi o političkom marketingu i odvlačenju pozornosti od teškog gospodarskog i financijskog stanja u RS-u. Također, i pravni stručnjaci često govore o neujednačenoj sudskoj praksi.

Skoro 2.000 osoba osumnjičeno za ratne zločine u BiH

"Tužiteljstvo BiH je u dosadašnjem radu, za ratne zločine u BiH, optužilo 477 osoba, koje su optužene za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava i ratne zločine počinjene u svim krajevima BiH", kazao je Boris Grubešić, rukovoditelj Odjela za odnose s javnošću Tužiteljstva BiH za DW.

Međutim, čini se, najveći izazov tek slijedi jer, kako su naglasili iz Tužiteljstva, uz prenesene istrage iz prošle godine i nove pokrenute u ovoj godini, otvorene su istrage u oko 440 predmeta koje se odnose na skoro 2.000 osoba, protiv kojih se vode predmeti za ratne zločine.

"U 2014., podignute su optužnice u 57 predmeta protiv 119 osoba, što je najveći broj optuženih za ratne zločine u jednoj godini u povijesti Tužiteljstva BiH. Očekujemo da će ove godine rezultati u podignutim optužnicama biti barem kao prošle godine ili još veći", iznijeli su svoje planove iz Tužiteljstva. Demantiraju da razvrstavaju predmete po nacionalnosti optuženih ili žrtava te smatraju da što više osumnjičenih treba biti procesuirano i kažnjeno, kako zločini ne bi ostali nekažnjeni i kako bi žrtve osjetile zadovoljenje pravde.

Suditi po zakonu BiH ili SFRJ?

No, kako to sada izgleda, ne postoji konzistentan stav po kojem zakonu suditi optužene: po zakonu koji je vrijedio u vrijeme počinjenja nedjela iz nekadašnje SFRJ i daleko blažem ili retroaktivno primijenjivati novi Kazneni zakon BiH, donesen 2003. i riskirati nove presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.

"Jedna od negativnosti u našem pravosudnom sustavu je apsolutno neujednačena sudska praksa, odnosno, neujednačena primjena i tumačenje zakona", komentira Nada Dalipagić, bivša sutkinja, a danas odvjetnica.

Dalipagić kaže da su odvjetnici i prije ukazivali na osnovni postulat kaznenog zakona, odnosno, da se mora primjenjivati zakon koji je vrijedio za vrijeme počinjenja kaznenog djela. "U KZ SFRJ najteža kazna zatvora bila je 15 godina, a postojala je i smrtna kazna. Kako je smrtna kazna ukinuta, potpuno je jasno da se mogao primjenjivati kazneni zakon i da se počinitelju kaznenog djela može izreći kazna zatvora od 15 godina, a ne 45 godina prema KZ BiH, kako je to u određenim slučajevima primjenjivao sud BiH", pojašnjava odvjetnica Dalipagić, podsjećajući na presudu Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.

Naime, radi se o slučajevima 'Maktouf i Damjanović protiv BiH', kada su Iračanin Abuladhim Maktouf i državljanin BiH Goran Damjanović, a kojima se sudilo za ratne zločine po KZ BiH, dobili postupak protiv BiH pred Europskim sudom za ljudska prava. U presudi se navodi da Sud BiH nije trebao retroaktivno primijeniti Kazneni zakon iz 2003. te da je došlo do kršenja Europske konvencije o ljudskim pravima, kao i da je retroaktivna primjena zakona u suprotnosti s Europskom konvencijom o ljudskim pravima.

Presudu suda u Strasbourgu uvažio je i Ustavni sud BiH, a nakon desetina apelacija već osuđenih osoba po Kaznenom zakonu BiH, uslijedilo je obnavljanje postupaka ili njihovo puštanje na slobodu.

No, unatoč presudi iz Strasbourga i dalje se podižu tzv. retroaktivne optužnice. "Što se tiče primjene zakona, tužitelji se prilikom podizanja optužnice, odlučuju za kvalifikaciju kaznenog djela za koje terete optužene, ali ta kvalifikacija nije obvezujuća za Sud BiH", komentiraju iz Tužiteljstva BiH.

Upravo pitanje retroaktivne primjene KZ BiH bila je tema stručnog rada doc.dr.sc. Gorana Šimića, stručnjaka iz oblasti kaznenog prava i tranzicijske pravde i dipl. iur. Hasana Pleha, pravnog pomoćnika rezidentnog pravnog savjetnika pri Veleposlanstvu SAD-a u BiH.

"Potpuno je jasno da BiH ovo pitanje mora riješiti, prije nego li procesuira još na stotine i tisuće predmeta koji čekaju, jer ono predstavlja elementarno pitanje, od kojega u mnogome ovisi i karakter suđenja koja će provesti", zaključila su dvojica stručnjaka u zajedničkom članku.

'Nema kolektivne krivice kao ni pomirenja bez procesuiranja'

No može li podizanje optužnica za još potencijalnih 2.000 optuženih Hrvata, Srba i Bošnjaka, pridonijeti konačnom pomirenju, za DW komentira Faruk Kajtaz, novinar i politički analitičar iz Mostara.

"Bez procesuiranja optuženih za ratne zločine ne može se govoriti o putu pomirenja jer moramo priznati da su se na ovim područjima tijekom rata radile grozne stvari", kaže Kajtaz.

On smatra da bi rad sudstva i tužiteljstva trebao biti neovisan, ali da često političari sebi daju za pravo komentirati presude.

"Međutim, za ratne zločine ne možemo govoriti o kolektivnoj krivnji jer nijedan narod ne može snositi krivicu i odgovornost za osobe koje su počinile zločine. U BiH se često sve politizira, pa tako i procesuiranje ratnih zločina", zaključuje Kajtaz.