Sve veći pritisak na medije u Turskoj

Puno toga se može dogoditi u jednom tjednu u Turskoj: masovni otkazi sveučilišnim profesorima i docenatima, gušenje demonstracija i otkazi dvojici turskih novinara. Gotovo je već svakodnevna pojava da se djeluje protiv onih koji misle drukčije. Kratko pred referendum na kojem bi se turski građani 16.4. trebali izjasniti za ili protiv predsjedničkog državnog ustroja, predsjednik Erdogan polarizira u društvu. "Oni koji kažu 'Ne' spadaju u kategoriju pučista", poručuje Erdogan.

Ali i AKP-ova vlada samo nekoliko tjedana prije referenduma izgleda želi dodatno ušutkati kritičare vlade. To joj za rukom polazi prije svega pomoću posebnih dekreta koji se mogu donijeti dok vlada izvanredno stanje u državi. Od neuspjelog pokušaja puča od 15.4. je takvim dekretima otpušteno dosad desetine tisuća državnih službenika. Proteklog tjedna je otpušteno 330 članova Sveučilišnog vijeća YÖK. Optužuje ih se za veze s Gülenovim pokretom kojega turska vlada okrivljuje za pokušaj puča. Prosvjedi protiv otpuštanja tih ljudi su ugušeni suzavcem i uhićenjima.    

Lov na vještice usmjeren protiv kritičara režima

Uvijek iznova su pod nadzorom vlade i kritični novinari. Izdaju se uhidbeni nalozi i otkazi. Pomoću prethodno spomenutih posebnih dekreta su već brojne medijske kuće zatvorene. Među njima su prokurdski kanal IMC TV, novinska agencija Cihan i list Taraf koji je kritičan prema vladi. "Problem je što ti posebni dekreti ne podliježu sudskoj provjeri, pa medijske kuće uopće ne znaju zašto ih se uopće zatvara", navodi u razgovoru za DW jedan poznati turski stručnjak za upravno pravo. Iz straha od posljedica, međutim, ne želi da se navode njegovo ime i prezime.

Pored zaobilaženja pravosuđa, kontrola medija je daljnji važan instrument turske vlade u njezinim nastojanjima da skloni s puta kritičare režima.  Tako su protekle subote otkaz dobili dvojica kritičara predstojećeg referenduma. Irfan Demirci, bivši voditelj na turskoj televiziji Kanal D, prošlog tjedna je s jednim "Ne" na Twitteru i opširnim pojašnjenjem izjasnio protiv referenduma. Razlog njegovog otkaza je bio da je Demirci zauzeo "jednu poziciju o jednoj temi o kojoj se raspravlja u javnosti", kako je to navedeno u obrazloženju Kanala D. Njegov novinarski kolega Hakan Celenk, kolumnist lista Posta, također je otpušten. U siječnju je on u emisiji televizijskog kanala CNN Türk kritizirao vladine planove o uvođenju predsjedničkog sustava. 

Financijski pritisak na medijske kuće

I televizija Kanal D, kao i list Posta su dio medijske grupacije Dogan kooja je poznata po svojoj bliskosti s vladom u Ankari. Nakon otpuštanja dvojice novinara su turski građani na Twitteru pod hashtagom #DoganMedyaBoykot pozvali na bojkot medijskih kuća iz te grupacije. Taj hashtag je od subote među top-hashtagovima kod turskih korisnika Twittera. U socijalnim mrežama, osim toga, kruži sarkastično pitanje hoće li sada i novinar Fatih Cekirge dobiti otkaz, jer se javno izjasnio za za referendumski odgovor "Da", što je također političko pozicioniranje.

Medijska grupacija Dogan je dobar primjer za to kako AKP-ova vlada kontrolira medija, navodi Suat Gezgin, profesor na novinarstvu pri Sveučilištu u Istanbulu. "Čim se kritički izvještava i to izvještavanje se ne sviđa AKP-ovoj vladi, slijedi državna porezna provjera s velikim novčanim kaznama", pojašnjava Gezgin u razgovoru za DW. Kritičare referenduma se otpušta s radnih mjesta i zastrašuje ih se, dodaje on i ističe kako se kroz masovne medije koji podržavaju režim utječe na birače kako bi se na koncu ipak izjasnili za predsjednički sustav.  

Pritisak na nas novinare se trenutačno puno jače osjeti, potvrđuje i Baris Pehlivan, glavni urednik televizijske postaje OdaTV koja je kritična prema vladi. "Sve češće nam stižu sudske presude s zahtjevom da se određene vijesti izbrišu s naše internetske stranice. Kad to ne bismo uradili, bili bismo odmah zatvoreni", navodi Pehlivan u razgovoru za Deutsche Welle. On je u okviru "slučaja OdaTV" bio uhićen 2011. godine i bio 19 mjeseci u zatvoru. "Tada sam napisao puno članaka o Gülenovom pokretu i njegovim aktivnostima u turskoj državi", pojašnjava Pehlivan. Kad si novinar u Turskoj stalno radiš sa strahom, kaže taj 33-godišnjak.

"Novi mediji" kao alternativa

Upravo zbog te represivne medijske situacije u Turskoj, socijalni mediji i privatni blogovi već duže vrijeme igraju sve veću ulogu. Kako bi se zaobišlo masovne medije, nastale su nove platforme na Internetu. Na primjer 140journos. Ta platforma se ubraja u novinarstvo "Novih medija", kako to nazivaju njezini osnivači Engin Önder i Cem Aydogdu. Taj mladi novinarski tim je aktivan na 16 različitih platformi - između ostalog na Twitteru, Facebooku, Instagramu, Snapchatu i Periscopeu. Mjesečno njihova platforma bilježi oko 70 milijuna interakcija od strane korisnikal. 2012. su ti blogeri zajedno sa svojim prijateljima počeli plasirati i širiti vijesti. "Jednostavno iz sudnica, primjerice, u kojima je novinarima bio zabranjen pristup", navodi 25-godišnji Önder u razgovoru za DW. Prije svega je širenje vijesti putem WhatsApp-a dobro prihvaćeno od strane korisnika, iako je to ustvari jedna platforma za chatanje, navodi taj Turčin. 

Tek nedavno je 140journos producirao jedan satirični video o predstojećem referendumu pod naslovom "Recep Trump Erdogan". Radi se o videu u kojemu se predstavlja ono što je dvojici političara zajedničko. Među onima koji prate vijesti s te platforme su kako pristaše AKP-a, tako i oporbenjaci, navodi taj 25-godišnjak. "Snažno se fokusiramo na naše sadržaje, pozicioniramo se neutralno što se tiče političkih događanja i izvještavamo ni za, a ni protiv vlade", ističe Önder. "Dosad još nismo nijednom bili cenzurirani. Nadam se da će ostati tako", dodaje taj 25-godišnji turski bloger.