Teška borba za ženska prava u Tunisu

Kad Nesrine Jelalia čuje tvrdnju kako Tunis ima najmoderniji ustav arapskog svijeta, samo maše glavom na to. Nesrine Jelalia je šefica nevladine organizacije Al Bawsala, što znači kompas, a koja se zalaže za transparentnost u politici. Da, tuniski ustav obvezuje državu da primjenjuje i promiče ravnopravnost muškaraca i žena, kaže ona. Ali to izdaleka još nije primijenjeno, ističe Jelalia i obrazlaže: "Još uvijek nemamo ustavni sud. Zbog toga nije došlo do poboljšanja kad su u pitanju kazneno i obiteljsko pravo, izuzev nekoliko rijetkih promjena. Na primjer, imamo zakon koji štiti žene od nasilja, ali za primjenu sve do danas nemamo proračuna."

Žene su zakinute

I po pitanju nasljednog prava su Tunižanke zakinute, iako je povjerenstvo za individualne slobode i ravnopravnost u svome izvješću zaključilo da je to protuustavno. Za mnoge ljude u tuniskom društvu je islamsko nasljedno pravo nedodirljivo.

Međutim, ima i iskoraka, na primjer u politici. Tamo je zakonski propisano da na izbornim listama moraju biti isto zastupljeni i žene i muškarci. Jedan rezultat toga je da otprilike 30 posto žena sjedi u parlamentu. Taj paritet, međutim, ne važi za top pozicije na spiskovima. Problem pritom je da uglavnom samo top kandidati s liste ulaze u parlament. A top kandidati su većinom muškarci.

Promjene nisu potrebne samo na političkom planu, kaže Nesrine Jelalia. "Žene taje da puše, taje da piju ili da imaju dečka, jer time riskiraju gubitak vlastite obitelji. Teško gospodarsko stanje, međutim, dovodi do toga da si ne mogu dopustiti izgubiti obiteljsku podršku."

Homoseksualcima prijeti zatvor

Tunisko društvo je konzervativno. To u svakodnevici prije svega pogađa žene i manjine u ruralnim područjima. Tu se malo toga promijenilo od revolucije, ističe Lina, 25-godišnja aktivistica organizacije Mawjoudin koja se zalaže za seksualne manjine. "Možemo razgovarati o svemu, nema više tabua. Razgovaramo i razgovaramo, ali ništa ne činimo", kritizira ona. "Zakonski se ništa nije promijenilo. Ali se ljudi polako privikavaju na to da članove LGBT zajednice vide i u Tunisu. To znači da se to polako prihvaća, barem na nekim mjestima, na primjer u klubovima, na lokacijama gdje su ljudi nešto otvoreniji. Ali u samim stambenim četvrtima ili u unutarnjosti zemlje se ništa nije promijenilo."

Homoseksualnost u Tunisu važi kao kazneno djelo i kažnjava se zatvorom. Gotovo da nema nikakvih naznaka da  bi se to moglo uskoro promijeniti. Iako se sada otvorenije može pričati o homoseksualnosti, Lina je razočarana te sa zabrinutošću promatra razvoj proteklih godina. Ona navodi da su ljudi nakon revolucije imali osjećaj da ih se ne može kazniti, pa je to dovelo do porasta nasilja, kaže ona. "Nemam statistika, ali imam dojam da su se agresije protiv članova LGBTQ zajednice u Tunisu pojačale."