Teška vremena za reformu EU

Angela Merkel želi da „brzo počne s radom"posebno kada je u pitanju evropska politika. I zaista, gotovo pola godine nakon izbora za Bundestag, Evropa je čekala na njemačku vladu. Prije svih je francuski predsjednik Emanuel Makron bio taj koji želi jasnu situaciju. „Francuska i Njemačka će idućih nedjelja da rade na novim inicijativama kako bi unaprijedile evropski projekat", najavio je Makron nakon telefonskih razgovora s kancelarkom Merkel i budućim ministrom financija Olafom Šolcom.

Makron od socijaldemokrate Šolca može da očekuje veću fleksibilnost nego od prethodnika. Volfgang Šojble iz CDU bio je krajnje štedljiv s državnim finansijama. A Makronu je prije svega stalo do finansijske politike. On se recimo zalaže za zajedničkog ministra finansija, kao i za povećanje budžeta za kompletnu evrozonu.

Međutim, u demohrišćanskim strankama u Njemačkoj (CDU/CSU) mnogi sada strahuju da su ti planovi u stvari prikriveni pokušaj da se njemački poreski obveznici prisile da plaćaju za ekonomske promašaje drugih članica EU. Pomoćnik šefa poslaničke grupe CDU/CSU u Bundestagu Ralf Brinkhaus u intervjuu za „Velt" upozorava SPD: „Dio koalicionog ugovora koji se odnosi na Evropu nije blanko-ček. Ako neko počne da poklanja Njemačku, to s nama neće biti moguće."

Možda je to bila i kritika upućena šefici njegove stranke – Angeli Merkel. Ona je još prije glasanja članstva SPD o koaliciji obećala da će Njemačka nadoknaditi dio novca koji će nedostajati u budžetu EU zbog izlaska Velike Britanije. Ali to što Merkelova nedvosmisleno podrazumijeva kao „izjašnjavanje za Evropu" – nailazi na nerazumijevanje. I to ne samo u redovima CDU i CSU, već i u njemačkoj opoziciji, odnosno u redovima Liberala (FDP) i Alternative za Njemačku (AfD) – ali i u inostranstvu. Holandija i Austrija, recimo, koje u budžet EU više uplaćuju nego što iz njega dobijaju, ne žele da u tu zajedničku kasu uplaćuju više novca nego do sada.

Rezultat izbora u Italiji sve mijenja

Ali najkasnije nakon izbora u Italiji čini se da su svi ti reformski planovi došli pod znak pitanja. Više od polovine Italijana glasalo je za evroskeptične stranke. Osim toga, nejasno je ko će u Rimu da sastavi vladu. Šef desničarske Lige i veliki pobjednik izbora Mateo Salvini još jednom je ponovio: „Evro je bio, jeste i ostaje greška." Istina, ni on ni Luiđi di Majo iz sada najjače političke snage u Italiji – pokreta Pet zvijezda, još ne govore o napuštanju zajedničke valute, niti o izlasku Italije iz Evropske unije – ali jačanje evrozone s takvim ljudima, teško da je sprovodljivo.

Prije se može očekivati dalje slabljenje evra. Stručnjaci ukazuju na to da su populisti u izbornoj kampanji obećali stvari koje mnogo koštaju – a Italija je već sada, nakon Grčke, najzaduženija zemlja u evrozoni. „Na izborima su pobijedile one stranke koje su ljudima obećale veće državne izdatke, bez da su navele odakle će taj novac biti nadoknađen. A to znači kršenje evropskih pravila", upozorava Fridrih Hajneman iz Centra za evropska ekonomska istraživanja sa sjedištem u Manhajmu. To ugrožava i finansijsku stabilnost Italije, a Evropska unija mora da novoj italijanskoj vladi „nedvosmisleno signalizira da pakt stabilnosti i ekonomskog rasta sa granicama zaduživanja važi i za Italiju", kaže Hajneman. Ali, ljude kao što su Salvini ili Di Majo, evropske odredbe ne interesuju.

Na taj način smanjuju se izgledi za evropske reforme. „Biće ljudi koji će biti protiv reformskih sporazuma i koji će reći: s obzirom na sadašnji haos u Italiji, nije vrijeme da se ide u takav rizik", kaže Janis Emanuilidis iz briselskog Centra za evropsku politiku. „Drugi će reći da glasovi za stranke koje su protiv establišmenta pokazuju da su birači siti ovakvog ekonomskog stanja, kao i migracija i da se ne može jednostavno nastaviti kao i do sada."

Kruti stavovi oko migracije

Ali, Italija nije jedini problem. Svuda u Evropi jačaju desno-populističke, nacionalističke i evroskeptične stranke. S Poljskom i Mađarskom nastavlja se spor oko pravne države. Tu je i trajni sukob oko migracija. Merkelova je nepopularna naročito u istočnoj Evropi. S tačke gledišta istočnih Evropljana ona je ta koja je na svoju ruku od 2015. stotine hiljada izbeglica i migranata pustila u Njemačku, a poslije toga je očekivala da se ti ljudi ravnomjerno rasporede po drugim evropskim zemljama.

U februaru je njemačka kancelarka još i dolila ulje na vatru kada je zahtijevala da se prilikom buduće dodjele novčanih sredstava iz EU vodi računa o angažmanu pojedinih zemalja oko zbrinjavanja izbjeglica. „Ko god planira takav politički manevar, njemu samo mogu da kažem: to je greška", odgovorio je na to poljski ministar za Evropu Konrad Šimanski u intervjuu za njemački list „Velt". Gledišta oko toga su na obje strane veoma kruta i rješenje se u ovom trenutku ne nazire.

Kriza oko migracija, predstojeći Bregzit, svađa oko finansija EU – to su samo neki od velikih izazova. U Berlinu su svjesni koliko je sužen postao prostor za evropsku politiku. Nakon izbora u Italiji „trebalo bi se zabrinuti za stanje u EU", kaže Gunter Krihbaum, predsjednik Odbora Bundestaga za Evropu. Prijeti opasnost od „zaokreta" koji bi mogao da uništi evropski optimizam kakav šire Makron, kao i potpisnici njemačkog koalicionog ugovora svojim zalaganjem za reformu EU.

I Jana Puglijerin iz Njemačkog društva za spoljnu politiku (DGAP), smatra da se EU nalazi u teškoj situaciji. „Ako Italija, treća po veličini članica EU, u dogledno vrijeme neće biti u stanju da iznese svoje mišljenje, to će snažno uticati na raspravu o reformi Unije", kaže Puglijerinova i, imajući u vidu dugo vrijeme za sastavljanja vlade u Njemačkoj, te dodaje: „Na blokadu njemačkog SPD nadovezala se italijanska blokada." Evropski komesar za privredu Pijer Moskovici jedan je od rijetkih koji, uprkos teškoj situaciji, ne gube smisao za humor: „Pred nama su", rekao je, „originalna vremena".

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android