Trebinje: Dragulj bosanskohercegovačkog juga

Trebinje iz godine u godinu posjećuje sve veći broj turista. "Otprilike se taj broj, procentualno gledano, godišnje povećava za oko 15-20 posto. Ostvaruje se veći broj noćenja, a lokalna samouprava je označila turizam kao jednu od strateških grana razvoja grada u budućem periodu”, kaže za Deutsche Welle Marko Radić, direktor Turističke organizacije Grada Trebinja.

U Trebinju je, prema statistici, prošle godine zabilježeno 69.147 noćenja ili 31 posto više u odnosu na 2016. godinu. Od toga je bilo oko 29 posto domaćih i 71 posto stranih turista. Broj je zasigurno veći, imajući u vidu da se statistike oslanjaju isključivo na registrirane boravke, dok godišnji promet turista kroz grad doseže skoro milionsku cifru.

Kulturni i vjerski turizam

Turiste, tvrdi Marko Radić, u Trebinje najviše privlače kulturni i vjerski turizam, kao i dobar geografski položaj. “Nalazimo se na tromeđi, na 25 km od mora, na 100 km od Mostara, nešto više od sat vremena vožnje do Podgorice, 1,5 sat do Kotora. Na 90 minuta vožnje imamo nacionalni park Sutjeska, prašumu Perućicu ili naše izletište Ubla, gdje se čovjek od zelenila i prirode izgubi. Jednostavno, svakome ko dođe u Trebinje možemo ponuditi Mostar, Dubrovnik, Međugorje, Sutjesku...”, kaže Radić dodajući da je Trebinje “jako konkurentno sa cijenama smještaja i hrane, ali i kvaliteta. “To je dio onoga što mi promovišemo. Mi Trebinje više ne gledamo kao kontinentalni, već kao mediteranski grad”.

Grad svojim posjetiteljima nudi širok spektar sadržaja koji se mahom oslanjaju na kulturni turizam. Kulturno naslijeđe je, prema Radićevim riječima, “nešto čime je Trebinje jako bogato... i ima potencijal kao grad sa najviše nacionalnih spomenika u BiH - ukupno 88, od kojih su neki i pod zaštitom UNESCO-a”.

Nezaobilazan je i potpuni gastro ugođaj kada su Trebinje i njegova okolina u pitanju. Pažnju turista posebno plijeni stara gradska pijaca. Premda su pazarni dani srijeda i subota, pijaca na trgu pod platanima uvijek je živa. “Nudi se širok spektar autohtonih proizvoda, gdje se mogu naći i hercegovački pršut i čuveni sir škripavac, po koji dolaze i iz okolnih mjesta (Hrvatske), sir iz ulja, sok od šipka (nara), smokve... tako da se Trebinje, na neki način, odvaja od konkurencije upravo tom svojom gastro ponudom, da ne spominjem prijesnice ili cicvaru u medu i sve ostalo što se ovdje može probati”, pojašnjava Radić.

Raj za vinare

Cijela trebinjska regija poznata je i po uzgoju vinove loze i proizvodnji vina, a uvrštena je i na Vinsku cestu BiH. U gradu od oko 32.000 stanovnika je, kaže Radić, registrirano 16 vinarija. Mnoge od njih već godinama nižu uspjehe na međunarodnim vinskim takmičenjima, kao što je slučaj sa vinarijom manastira Tvrdoš, na oko četiri kilometra od centra grada, u kojoj se umijeće uzgoja kvalitetne vinove loze i proizvodnje vina baštini stoljećima.

Sam manastir datira još iz 4. stoljeća, a tek krajem 20. i početkom 21. otkriveni su podrumi, izbe iz 16. stoljeća, o kojima se, kako za Deutsche Welle kaže Miroslav Savić, jedan od ljudi koji rade na ispomoći u manastiru, znalo tek iz tradicionalnih pojanja uz gusle. 

“Podrum je bio zatrpan, a arheolozi su tek 1996., kada su počeli raditi na poziv tadašnjeg vladike Atanasija, otkrili zidove. Na iskopavanju i restauraciji prostorija su radili do 2003. godine, nakon čega se u Tvrdošu obnavlja stoljetna tradicija proizvodnje vina”, kaže Savić.

Manastirski uspjesi

Dodaje da manastir danas raspolaže sa oko 150 hektara svojih vinograda, te da godišnje proizvodi oko pola miliona litara vina, koja izvozi u 23 zemlje svijeta. Uzgajaju se dvije lokalne sorte - Vranac i Žilavka, kao i međunarodne - Chardonnay, Merlot i Cabernet Sauvignon. Posebno se prave slatka vina, za svetu pričest na liturgijama, a u posljednje vrijeme i Rose, koji rade od Merlota, ali postupkom proizvodnje bijelih vina.

“Tvrdoš vina odlaze na festivale širom svijeta i osvajaju zapažene rezultate, pa su 2014. godine na vinskom festivalu u New Yorku, među 12.000 sorti vina, naša vina Merlot i Žilavka odnijeli zlatne medalje za kvalitet, a prije toga, Cabernet i Vranac u Beču i Londonu”, naglašava Savić.

U Tvrdošu su ponosni i na rakiju od hercegovačkih trava, med i maslinovo ulje, koje također sami proizvode. Ipak se posebno ponose vinjakom “Herceg Stefan”, koji proizvode u posebnom podrumu i posebnim barrique buradima koja nabavljaju iz Francuske. Za sve što se proizvodi u manastiru, kako kaže Savić, može se zahvaliti gotovo savršenom položaju manastirskih dobara - 250 metara nadmorske visine, više od 280 sunčanih dana godišnje, ali i specifično kraško tlo, što u kombinaciji savršeno pogoduje uzgoju vinove loze.

Čestice Isusova križa

Unatoč čuvenim vinima manastir Tvrdoš turistima je ipak više privlačan zbog svoje kulturne, historijske i vjerske vrijednosti. Ranokršćanske temelje vuče iz 4. stoljeća, a tokom svoje duge historije, prema riječima Miroslava Savića, rušen je i obnavljan sedam puta, a najžešće krajem 17. stoljeća u okršaju Turaka i Mlećana. Manastirska crkva čuva brojne relikvije, među kojima se izdvajaju čestice križa na kojem je razapet Isus, te ruka Sv. Jelene Anžujske, žene srpskog kralja Stefana Uroša Prvog i majke svetih kraljeva Dragutina i Milutina.

U manastiru, u kojem su svojevremeno boravili i Sv. Vasilije Ostroški i Sv. Sava, prema riječima Miroslava Savića, boravi 10 monaha i 4 - 5 iskušenika koji se žele zamonašiti. “Njihova svakodnevnica je poslušanje i molitva. Nema striktne podjele poslova, svi smo tu kad zatreba”, kaže Savić. Manastir Tvrdoš godišnje posjeti skoro pola miliona turista.

Radom do cjelogodišnje sezone

Osim brojnih pravoslavnih manastira, među kojima se izdvajaju manastiri Petra-Pavla, Zavala, Nova Gračanica, Tvrdoš, na području Trebinja obnovljeno je i deset džamija i katolička katedrala. “Karakteristično za Trebinje je to što ima dosta bogomolja različitih konfesija, koje se nalaze na jako malom prostoru, pa u 100 kvadrata, ili u pet minuta hoda, možemo obići i Saborni hram Preobraženja Gospodinjeg, katoličku katedralu ili dvije džamije u Starom gradu”, kaže Radić.

Ipak, pored svega što Trebinje nudi, lokalne vlasti i Turistička organizacija grada, kako kaže, nastavljaju raditi na unapređenju ponude. “U tom smislu se radi na novim projektima i konstantno smo u razgovorima o osmišljavanju ideja kako napraviti program i sadržaj koji će turiste u gradu zadržati duži period... budući da se u dosta slučajeva radi o tranzitnom turizmu. Stoga, konstantno moramo raditi i na promociji grada i na ponudi. Ponuda se mora proširivati”, smatra Radić.

Sve je, kako kaže, dodatno usmjereno na produženje sezone, tako da grad koji je ljeti ‘opsjednut’ turistima postane privlačan i zimi, odnosno interesantan turistima tokom cijele godine. Osim Turističke organizacije, koja na tome radi, ostaje još da se potrude i oni koji se brinu o putevima, posebno imajući u vidu loše ceste preko Foče, Tjentišta i Čemerna.