Kako nastaje ekstremizam u Magrebu?

Tunis je na mukotrpnom putu ka demokratiji. Ipak, zemlja u poređenju sa brojem stanovnika, izvozi neobično veliki broj ektremista koji se priključuju terorističkoj grupi IS ili nekoj drugoj džihadističkoj grupi. Druga zemlja u regiji Magreba, Maroko, također je mirna zemlja u kojoj od 2011. godine nije bilo nikakvog terorističkog napada. Ipak, među teroristima Islamske države, pa i onima koji su planirali napad u Barceloni, mnogi imaju marokanske korijene. Odakle ekstremizam stiže u zemlje Magreba? 

Ridha Raddaoui je advokat koji je bio angažovan na procjeni dokumenata sa podacima oko 1.000 osoba osumnjičenih za terorizam u Tunisu. On je došao do sljedećeg zaključka: „Više od tri četvrtine osumnjičenih mlađi su od 34 godine. To je nova generacija koja nije bila pod stegama diktature i koja je relativno dobro obrazovana. 40 posto njih posjećivalo je univerzitetska predavanja“, kaže on. Neki od njih su prilično dobro obrazovani. Pored toga, 70 posto osumnjičenih, čiji su dosijei pregledani, prošli su kampove za obuku u inostranstvu. Polovina osumnjičenih je sa ekstremistima došla u kontakt preko vjerskih tekstova, dok su drugi u navodno vjerski motivisanu borbu prešli iz miljea sitnog kriminala. No, ne postoji jedinstven ili za sve zajednički put u ekstremizam. Mnogo je različitih motiva i uzroka.

Preventivne strategije za borbu protiv radikalizma

Raddaoui i njegove kolege ustanovili su između ostalog, da su državni zatvori postali pravi centri radikalizma. Raddaoui se žali da tuniška vlada ni šest godina nakon revolucije nije napravila formulu odnosno recept protiv radikalizacije.

„Vlasti moraju razviti koncept deradikalizacije. Međutim, to se još uvijek nije desilo“, kaže on i dodaje da u tom kontekstu nema ni govora o nekoj preventivnoj strategiji. Nju nije lako razviti, jer je neophodno najprije istražiti i shvatiti sam fenomen radikalizma.

U Maroku bi mogli pomoći ljudi poput Abou Hafsa. On je u mladosti bio poznat kao radikalni selefijski propovjednik. Nakon što je u zatvoru proveo devet godina, ponovo je uzeo svoje pravo ime - Mohamed Rafiqui.

Samo jedno tumačenje Kur'ana?

Rafiqui priča kako je postao religiozni ekstremista: "Moj otac je bio religiozan, te vrlo dominantan i konzervativan, kao i njegovi prijatelji", kaže on. Mladi Mohamed Rafiqui dijelom se educirao i u Saudijskoj Arabiji, gdje se Kur‘an interpretira prema vehabijskom učenju, odnosno puristički, gotovo bukvalno. Kako je postao vjerski ekstremista?

„Učili su me samo jednom tumačenju Islama. Nijedan učitelj mi nikada nije rekao da postoji više različitih interpretacija. To sam naučio tek poslije i bio je to strašan šok za mene“, kaže Rafiqui.

Prije nego je doživio ovaj šok, Rafiqui je u Maroku propovijedao protiv nevjernika. Pozdravio je i terorističke napade 11. septembra 2001. godine, nazivajući ih pravednom kaznom za nevjernike.

Vehabizam, ekstremno konzervatvno učenje se danas smatra plodnim tlom za nastanak takozvane Islamske države. Za vrijeme 70-ih i 80-ih, vehabizam je stigao i u Maroko. Ova faza reislamizacije  odigrala se u vrijeme vladavine kralja Hassana II. On se tada želio suprotstaviti ljevici, koja je dovodila u pitanje marokansku monarhiju. Stručnjak za religiju na kraljevskom institutu u Rabatu, Ahmen Assid to opisuje ovako: „Vehabizam bi trebao osigurati mir, jer se on zasniva na ideji da vladar zna šta je u interesu muslimana i da to svako treba prihvatiti. Boriti se protiv vladara u vehabizmu se smatra zločinom".

Borba protiv radikalizma treba biti zajednička

Konzervativno učenje Islama, ustoličilo se u Maroku u školama i na univerztietima. Maroko u smislu odnosa prema religiji postaje sve konzervativniji i autoritativniji, a dijelom i radikalniji. Selefije su podsticale mlade ljude, koji su živjeli na marginama društva, na nasilje u ime islama. 12 atentatora  iz jedne sirotinjske četvrti u Kazablanki je tokom 2003. godine ubilo ukupno 40 ljudi. To je za Kraljevinu Maroko bio strašan poziv za buđenje. Od tada se u ovoj državi pokušavaju boriti protiv toga većom kontrolom islamskih propovjednika i imama i sa više investicija i novca za slamove velikih gradova.

Godine 2015. osniva se „Centrala za pravne istrage" (BCIJ), koja se smatra glavnom marokanskom antiterorističkom centralom. Šef Centra kaže da je od osnivanja pa do danas razbijeno 46 terorističkih ćelija u Maroku. Pored toga Abdelhaq Khiame navodi i brojku od 1664 ljudi - toliko Marokanaca se pridružilo različitim džihadističkim grupama u inostranstvu. Većina je otišla u IS. „Mi se moramo boriti protiv osnovnih uzroka radikalizma. Pri tome je jednako važna uloga porodice, škole i civilnog društva, jer je ovo izazov za sve nas", rekao je on.

Ali, zašto uopšte neko postaje radikalan? Istraživanje u Tunisu pokazuje sljedeće: iz sasvim različitih razloga. Smije se pretpostaviti da  to važi i za Maroko. Nekadašnji propovjednik selefijskog učenja Mohamed Rafiqui bio je u zatvoru devet godina. Poznato mu je kako razmišljaju radikali koji traže regrute i koja je procedura. Rafiqui navodi da želi da sačuva mlade ekstremiste od selefizma. Međutim, još uvijek je otvoreno pitanje hoće li dobiti podršku i kakva će ona biti.