Turska gubi interes za prijemom u EU

Godina 2013. je godina u kojoj su odnosi između Turske i EU na najnižem nivou - i to prije svega zbog žestokog obračuna policije sa demonstrantima koji su prosvjedovali u i oko Parka Gezi u Istanbulu. Tako je Brisel u junu, u okviru pregovora o članstvu Turske u EU, želio otvoriti poglavlje 22 koje se odnosi na regionalnu politiku i koordinaciju strukturalnopolitičkih instrumenata. No Nizozemska i Njemačka su blokirale otvaranje ovog poglavlja zbog pretjerane upotrebe sile protiv demonstranata.

Optimizam i kritike iz EU

Osim toga i dalje postoji ograničavanje slobode štampe, kaže Jean-Maurice Ripert, šef delegacije Europske unije u Turskoj. Prema njegovim riječima u izvještaju o napretku se navode pokušaji zastrašivanja od strane političara, kao i primjeri autocenzure u turskim medijima.

No iz Brisela ne dolaze samo kritike na račun Ankare. Proteklih sedmica EU je pokazala zadovoljstvo zbog donošenja "Demokratskog paketa" i pohvalila reforme premijera Erdogana. Ovaj paket između ostalog predviđa ublažavanje zabrane nošenja marame, kao i više prava za manjine. Povjerenik EU za proširenje Stefan Fuele je oboje označio kao napredak.

Tako se u novom izvještaju o napretku, kako kaže Jean-Maurice Ripert, govori i o protestima i reakcijama turske vlade na njih, kao i o novom Demokratskom paketu.

Turski interes ka EU se smanjuje

Turska je kandidat za prijem u EU zvanično od 2005. godine. No čini se da je interes Turske ka prijemu u EU splasnuo. To pokazuju i aktualna ispitivanja javnog mnijenja prema kojima samo još 44 posto Turaka želi prijem u EU. 2004. godine taj procenat je iznosio 73. Istodobno se oko 34 posto ispitanika izjasnilo protiv prijema Turske u EU, dok je 2004. godine protiv bilo tek devet posto ispitanih. Osim toga je 38 posto Turaka bilo mišljenja da zemlja kada je riječ o međunarodnim pitanjima treba nastupati neovisno, a samo 21 posto vjeruje da Turska treba surađivati sa EU.

I iz političkih krugova dolazi sve manje nade kada je riječ o prijemu u EU. Tako je turski ministar za Europu Egeman Bagis mišljenja da Turska vjerojatno nikada neće postati član EU. "Dugoročno gledano mislim da će Turska završiti kao i Norveška. Dostići ćemo europske standarde, usko surađivati, ali nikada nećemo postati član Unije", izjavio je Bagis ta turski list Huerriyet.

Drugačije mišljenje se može čuti u ekonomskim krugovima. Tako Muharrem Yilmaz, predsjedavajući turskim Udruženjem industrijalaca i poduzetnika kaže da Turska nastojanja za prijem u EU ponovo moraju biti intenzivirana ukoliko ta zemlja želi ekonomski rast, političku stabilnost i demokratizaciju. I bivši ministar privrede Kemal Dervis se također zalaže za pojačana nastojanja Turske u cilju prijema u EU.

"U ekonomskom smislu Turska treba EU", kaže Mustafa Soenmez, ekonomista i novinar u razgovoru za DW. "Turska privreda bilježi rast kada dobija kapital iz inozemstva stoga Turska treba inozemni kapital", kaže Soenmez. "Važno je biti član EU ili kandidat za članstvo kada je riječ o inozemnim investicijama. Inozemni investitori procjenjuju jednu zemlju na osnovu određenih standarda. Već i sama nastojanja Turske za prijemom u EU privlače investitore u zemlju", kaže Soenmez.

EU kao politički motor Turske

Politologinja Senem Aydin smatra da je EU motor kada je riječ o demokratizaciji Turske. "Prije svega posljednjih pet godina je postalo jasno da bi turska demokratija trpila bez utjecaja iz EU", kaže ona. Ona ne gleda sa nadom na novi Demokratski paket premijera Erdogana, odnosno na to da bi taj paket mogao doprinijeti poboljšanju odnosa između EU i Turske. "Osnovni razlog zašto hramaju odnosi između EU i Turske je problem Cipra. Ako se taj problem ne riješi neće biti ni napredka. Tako da paketi demokratizacije mogu sipati iz rukava, to ništa ne donosi", kaže ova politologinja.

Već nekoliko dana uoči objavljivanja izvještaja o napretku u Turskoj se mogu čuti glasne kritike. Tako je ministar za Europu Egemen Bagis na twitteru kritizirao objavljivanje izvještaja tokom islamskog praznika Kurban Bajrama: "Kurban Bajram je kao Božić, dakle ne objavljuje se izvještaj u to vrijeme. No oni nisu htjeli slušati. Stoga nema ni komentara do prolaska praznika."

Autori: Senada Sokollu / Zorica Ilić

Odgovorni urednik: Svetozar Savić