Turska i sirijski konfliktni mozaik

Svojim napadom na položaje sirijskih Kurda, okupljenih u YPG, Turska je izazvala gnjev članica NATO-a. I dok SAD naoružava iste te Kurde, Rusija, koja je zaštitnik Asada, odobrila je Erdoganu napad na njih.

Prvi čovjek Turske bio je odlučan: Ako Bog da, operaciju protiv kurdske paravojske YPG na sjeveru Sirije brzo ćemo okončati. "Pobjeći će i sve ćemo ih istjerati", rekao je u nedjelju turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan i dodao: "Uništićemo ih", kako PKK tako i YPG."

Borbena retorika je u skladu sa odlučnom akcijom turske vojske. U okviru operacije "Maslinova grana" turska armija je, prema sopstvenim informacijama, raketama napala više od 150 položaja snaga YPG. Gađani su i magacini sa oružjem. Kurdski izvori prenose da je najmanje deset ljudi poginulo, uključujući i civile.

Napad na položaj YPG-a odvija se u vrijeme kada je Erdogan pod ogromnim pritiskom, kako na unutrašnjo-političkom tako i na vanjsko-političkom planu. Još u decembru je izgovorio oštre riječi protiv sirijskog predsjednika Bašara al-Asada. Njega je Erdogan pokušao skinuti s vlasti još 2011. godine, nakon izbijanja sirijskog ustanka. "Nije moguće nastaviti s Asadom u Siriji", rekao je Erdogan u decembru prošle godine. "Kako da zamislimo budućnost Sirije s predsjednikom koji je ubio gotovo milion svojih građana?"

Erdoganova spoljna politika

Ove riječi odražavaju politički neizvjesnu situaciju u kojoj se Erdogan nalazi, piše internet-portal Al-Monitor koji se specijalizovao za Bliski istok. Posljednjih godina Turska je doživjela čitav niz vanjskopolitičkih kriza. U svim tim krizama i konfliktima je Erdogan testirao koliko daleko može ići. Ali sada, s obzirom na Asadovu očigledno sigurnu budućnost u srednjoročnom periodu, Erdoganov imidž znatno je oslabljen. "Zbog toga Ankara koristi svu svoju snagu protiv sirijskih trupa i označava Asada, najslabijom karikom u terorističkom lancu", piše Al-Monitor. Ovaj manevar nije samo okrenut protiv sirijskog predsjednika. Također služi za reviziju često teškog odnosa s drugim zemljama.

Međutim, posebno kada se radi o pohodu protiv YPG-a, pokazuje se da kompleksnost odnosno veliki broj sukoba ne daju mogućnost lakog izlaska iz njih. Formula "neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj" više ne važi, barem ne u odnosu na Siriju. Jer, ma kako Turska bila ujedinjena sa Sjedinjenim Državama u pogledu Asada, toliko se njeni stavovi sukobljavaju sa SAD-om kada se radi o odnosu prema sirijskim Kurdima. Vašington ih je dugo vidio kao pouzdane partnere u borbi protiv džihadista i njihovih organizacija u Siriji. Sada Trumpova vlada, te Kurde, zajedno sa sekularnim protivnicima Asada, planira okupiti u granične patrolne snage, koje bi brojale 30.000 vojnika i koje se stvaraju kako bi spriječile ponovno izbijanje nasilja, koje bi bilo pokrenuto od strane džihadista.

Kurdi pokušavaju smiriti tenzije

Za Tursku je ovaj američki korak potpuno neprihvatljiv. Jer, u Ankari kurdske paravojne snage YPG se smatraju terorističkim udruženjem a vojno naoružavanje od strane SAD-a čini od njih etabliranu i de facto politički legitimnu vojnu snagu, čije se djelovanje osjeća daleko izvan Sirije. Osim toga, tokom rata u Siriji, YPG je preuzeo kontrolu nad većinom sirijsko-turske granice u dužini od 700 od ukupno 900 kilometara. Ukoliko stalno zadrži kontrolu ovog dijela granice, onda bi to za Ankaru značilo da joj se neuračunljivi neprijatelj nalazi direktno na kućnom pragu.

Kurdi smatraju strahove turske vlade izgovorom. "Turska uzima nove granične trupe samo kao izgovor za napad", izjavio je glasnogovornik YPG-a Nuri Mahmoud. "Osposobljavanje naših jedinica nije ništa novo. S naše granice Turskoj ne prijeti nikakva opasnost". Mahmoud sumnja da Turska ne želi samo vojno djelovati protiv YPG-a već i protiv sekularne stranke "Demokratska unija", koja je povezana sa YPG. "Turska vlada ne želi da se naš demokratski model odrazi na region. Zato je pokušala da nas suzbije zamjenskim ratom koji nije uspio, a sada su se odlučili na izravan napad".

Napetosti između Turske i Zapada

Vojnom akcijom protiv sirijskih Kurda Turska je, kao članica NATO-a, okrenula ostale pripadnice Sjevernoatlanskog vojnog saveza protiv sebe. Francuska je već sazvala vanrednu sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a. Francuski ministar vanjskih poslova Jean-Yves Le Drian izvijestio je da je razgovarao sa svojim turskim kolegom Mevlütom Cavusogluom, pozvavši na sveobuhvatno primirje i bezuvjetno omogućavanje dostave humanitarne pomoći za ugrožene.

SAD istrajavaju na svojoj podršci kurdskim snagama YPG. Time oni slijede još jedan politički cilj: suzbijanje uticaja Irana u Siriji. Taj dio posla bi trebale preuzeti granične snage, osobito umjereni Assadovi protivnici. Američki državni sekretar Rex Tillerson izjavio je prošle sedmice,  da se "iranski san o proširenju u pavcu sjevera ne smije ostvariti".

Moskva podržava akcije Ankare

Rusija je zauzvrat odobrila tursku ofanzivu protiv YPG, jer je zajedno s Iranom najvažniji Asadov zaštitnik. Moskva nema interesa za suzbijanje iranskog uticaja u Siriji. Konflikti se preklapaju. Vojno, međutim, čini se da više ne mogu biti riješeni.