Turska nije uspjela pronaći političko rješenje za Idlib
15. septembar 2018
Vrijeme za iznalazak političkog rješenja za Idlib ističe. Postojala je nada da bi Turska, uz rusku podršku, mogla ukloniti dva velika problema i time spriječiti krvavo osvajanje i vraćanje pod kontrolu posljednjeg uporišta pobunjenika. Ali nijedno ni drugo, kako se čini, nema šanse na uspjeh.
Turska
Lakši od dva zadatka, u čijem se rješavanju Turska željela okušati, bio je da naoružane islamističke, pobunjeničke odrede (kao što su Ahrar al-Sham i Suqour al-Sham) pokuša pretvoriti u pragmatične opozicione grupe, koje bi režim u Damasku kao uostalom i Rusija mogli prihvatiti kao sagovornike, od kojih ne prijeti terorizam. Ko se ideološki nije odredio za Džihad, trebao bi ponovo biti integrisan u sirijsko društvo. Pokazalo se međutim da Turska nema kontrole nad tim grupama, kako joj se stalno spočitavalo da ima.
Daleko složeniji izazov je, i tu je stanje nepromijenjeno, šta će se desiti sa islamističkim ekstremistima i džihadistima u Idlibu. Procjenjuje se da ih je preko 10.000. Dok god se oni predstavljaju kao zaštitnici civilnog stanovništva, oni u tom narodu uživaju simpatije.
U Idlibu svoju bazu i svoje jezgro ima sirijski verzija Al-Kaide, koja se ranije dugo nazivala Nusra Front a danas se zove Haiat Tahrir al-Sham. Njihovo jezgro je uvijek bilo u Idlibu i njihovi borci u Idlibu neće tako lako odustati kao što su nedavno odustali islamisti u regionima Daraa i Guta. Osim toga, oni će formirati najveću okosnicu otpora protiv ofanzive Asadovog režima, posebno tako što će se manje grupe pridružiti prekaljenim džihadistama, oprobanim u borbama.
Nema interesa da ekstremisti pobjegnu
Turska nije mogla da pokrene niti Nusra front, niti manje grupe poput Hurras al-Din da napuste svoje utvrde i polože oružje. Navodno malo vanjskih aktera ima interes da se ovi džihadisti nastane u Turskoj ili Evropi, Rusiji ili Kini i nastave širiti teror. Ovoga puta ne moraju SAD, kao u Avganistanu, voditi rat protiv Al Kaide. Po svemu sudeći, taj posao će sada obaviti Rusija i Iran, a potom će snositi političke račune.
Hardcore-džihadisti neće brzo odustati. Bitka za Idlib će stoga trajati duže i biti krvavija od prethodnih bitaka. Cijenu će platiti civilno stanovništvo.