Turska – obećana zemlja za povratnike iz Njemačke?

Hasan Aydin je bio oduševljen. Ovaj student ekonomije iz Kelna je ljetos bio na praksi u Istanbulu. „Iamo sam visoka očekivanja. Nakon što sam bio na praksi u Turskoj, odmah sam mogao zamisliti da nakon fakulteta nastavim raditi u Turskoj“, kaže 25-godišnji Hasan. Međutim, nakon toga su došle neočekivane stvari. Hasan je odmah uočio da je njegov odnos sa pretpostavljenim dosta stran. „Kada sam radio u jednom preduzeću u Njemačkoj, šef me pitao za moje mišljenje“, kaže Hasan. U Turskoj toga nema. „Ako je pretpostavljeni nešto rekao, onda to tako moraš i prihvatititi“, dodaje Hasan. On se kao „njemački Turčin“ u Turskoj osjećao diskriminisan. „Bio sam novajlija. Bio sam iz Njemačke“, dodaje Hasan.

Povratak u „domovinu“

Hasan nije jedini slučaj. Prema rezultatima studije njemačko-turske fondacije za nauku i obrazovanje (TAVAK) sa sjedištem u Istanbulu, u periodu između 2007. do 2011. godine Njemačku je napustilo 200.000 mladih osoba turskog porijekla. Mlade Turke, koji su odrasli u Njemačkoj, u Turskoj zovu „Almancilar“. 23-godišnja Beyza Külünk u Kelnu studira pedagogiju. U Njemačkoj je rođena i odrasla. Kaže da se cijelo vrijeme pitala: „Kako bi bilo živjeti u domovini roditelja?“.

Zašto je Turska toliko privlačna? Sociolog Kamuran Sezer iz Instituta Futureorg iz Krefelda istražuje životne i poslovne navike turske obrazovane elite u Njemačkoj. On jedan od razloga za njihovu migraciju vidi u neuspjeloj integracionoj politici. „Utvrdili smo da nije uspjelo da se mlade, pametne glave identifikuju sa Njemačkom. Rezultat toga je osjećaj diskriminacije”, kaže Sezer. Tome treba dodati razvoj u Turskoj. „Turska privreda cvjeta. Stoga se oslanja na visoko kvalifikovane osobe. Njemačka je sa svojim dobro obrazovanim stanovnicima turskog porijekla važno tržište za vrbovanje radne snage“, kaže za DW Kamuran Sezer.

Nepoželjno kritikovanje šefa

Mnogi „njemački Turci“ potcjenjuju kulturne razlike dviju zemalja. „Oni 'Almancilari', koji su radili u turskim firmama u Turskoj, često su bili frustirani“, kaže Sezer. Ono što mnogima prvo zasmeta je kultura diskutovanja. U Turskoj se šef može kritikovati uz veliki oprez, dok je u Njemačkoj sasvim drugačije. Bezya je također za vrijeme prakse brzo shvatila da će joj sa njemačkom školom biti teško u Turskoj. “Već tokom moje kratke prakse u jednom obdaništu u Istanbulu mi je bilo jasno da postoje velike razlike u odnosu na njemački sistem”, kaže Beyza.

Pridošlice iz inostranstva

Mnogi koji iz inostranstva prvi put dođu u Tursku gdje planiraju nastaviti život, osjećaju se kao pridošlice. “Njemački Turci čine grupu koja se odvaja od turske, domaće zajednice”, kaže Kamuran Sezer. Zbog toga se organizuju na socijalnim mrežama. U međuvremenu u skoro svim turskim gradovima postoji platforma za pridošlice, prije svega iz Njemačke.

Za Beyzu je veza sa Njemačkom jako važna. “Mi smo njemački Turci i zbog toga mislim da nikada neću prekinuti vezu sa Njemačkom. Najradije bih radila na projektima razmjene učenika i studenata. Razmjeni u kojoj bi se radilo o odnosima između Njemačke i Turske”, kaže Beyza.

Hasan Aydin je također iz vlastitog iskustva otkrio svoje “njemačke” korijene: “Kao i ranije mislim da bih mogao raditi u Turskoj, ali u jednoj njemačkoj firmi”.

Autori: Daniel Heinrich / Mehmed Smajić

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić