U BiH branili vrijednosti Evrope od varvarstva

Dan, kojim se obilježava 25. godišnjica od početka rata u BiH, za sve je podsjećanje na strahote. Preživjeli se prisjećaju svojih ubijenih članova porodica, prijatelja i susjeda i tuguju. Oni, koji nose krivicu, ne žele da se sjećaju tih vremena. A kada se u razgovoru dođe na tu temu, onda niječu krivicu. Ili se pravdaju. Često teorijama zavjere. Krivci su uvijek oni drugi ili abstraktne, više sile. 
Ko se zatekne u Sarajevu i želi da posjeti Ured međunarodne zajednice OHR, mora preći "Most Suade i Olge". Njih dvije, Suada Dilberović i Olga Sučić, su tog 5. aprila ubijene hicima ispaljenim iz sarajevskog hotela Holiday Inn, koji su prethodno zaposjeli srpski nacionalisti. 34-godišnja Olga bila je zaposlena u upravi grada Sarajeva a 23-godišnja Suada je bila studentkinja iz hrvatskog grada Dubrovnika. Olga je bila katolkinja, Suada muslimanka. 

Protiv nacionalističkog ekstremizma 

To što su obje pripadale različitim religijama tada za demonstrante nije igralo nikakvu ulogu, kao ni to da se Igor pridružio spontanoj grupi, koja je u hotelu pronašla i neutralizirala snajperiste. Igor je bio Srbin. On je kasnije, skupa sa Bošnjacima i Hrvatima iz Sarajeva, kao antisnajperista branio opkoljeni grad od trupa koje su bile pod komandom srpskog nacionalističkog ekstremiste Ratka Mladića. S obzirom na to da mu je pošlo za rukom da pogodi nekoliko snajperista druge strane, morao je nakon rata promijeniti ime i nestati. Uostalom isto kao i stotine drugih Srba iz Sarajeva, koji su danas za većinu Srba u Srbiji i Republici Srpskoj izdajnici. Zamjenik komandanta branitelja Sarajeva, Armije BiH, general Divjak, koji potiče iz Beograda, je do dan danas ostao u Sarajevu. Tamo je on narodni heroj. Istovremeno mora se paziti od osvete srpskih nacionalista. 

Branioci se nisu samo borili za svoj grad, već i protiv nacionalističkog ekstremizma druge strane. Oni su branili multinacionalni, multivjerski princip i princip tolerancije boreći se protiv nacionalističkog principa. Oni su, kako je jednom prilikom rekao Jovan Divjak, "branili vrijednosti Evrope od varvarstva". Za razliku od njih napadači su željeli uništiti takvo društvo i takve vrijednosti, željeli su osvojiti što više teritorija i prognati pripadnike drugih nacionalnosti. Politika i zločin "etničkog čišćenja" su bili planirani od samog početka. I to ne samo od strane Slobodana Miloševića već i od strane hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. 

Nacionalisti pobijedili

Oba predsjednika su se, po izjavama mnogih srpskih i hrvatskih političara i ljudi iz vojnog vrha, susrela u martu 1991. u Hrvatskoj kako bi dogovorila buduću podjelu BiH. Oni su bili protivnici, ali su se slagali u provedbi nacionalističkog principa. Rat u BiH ne simbolizira uzajamnu borbu između bosanskih etničkih grupa Srba, Hrvata i Muslimana, već izvana nametnutu borbu nacionalističkog principa protiv postojećeg multinacionalnog društva.  

Iz ove borbe su kao pobjednici izašli nacionalisti i to na sve tri strane. Na kraju rata je i na strani branitelja preovladao vjerski obojen muslimansko-bošnjački pravac. Bosansko-hercegovačka tradicija multietničkog i multireligioznog društva živi doduše u sjećanju, ostala je u ponekom običaju, u krugovima intelektualaca, u svijetu kulture i muzike. Ali politički je ona potisnuta u stranu. 
Zato što je međunarodna zajednica u mirovnim pregovorima u Dejtonu 1995. prihvatila nacionalističke kriterije podjele zemlje, negirana je jedna veličanstvena kultura. Evropa u Bosni i Hercegovini na žalost nije branila svoje sopstvene vrijednosti. Ima li uspon nacionalizma u Evropi i zemljama EU ikakve veze za ishodom rata u BiH? U svakom slučaju ekstremistički nacionalizam je na primjeru BiH ne samo postao moguć već je i nagrađen.