U RS se ne govori o žrtvama

Novinar beogradskog nedeljnika "Vreme" Dejan Anastasijević je proslavu Dana RS 9. januara doživio na dva načina. "Lično kao neko ko se kao ratni reporter prilično nagledao rata u BiH i ko je vidio iz prve ruke kako je izgledalo stvaranje Republike Srpske, a politički i profesionalno kao provokaciju - samo najnoviju u nizu Dodikovih provokacija". Anastasijević smatra da je to način na koji predsjednik RS sebe održava u političkom životu. "Cijela ikonografija, poruke, Dodikove izjave da se nada ujedinjenju sa Srbijom, proslava Svetog Stefana, prisustvo patrijarha Irineja jasno pokazuje da je to bila jednonacionalna manifestacija".

Dejan Anastasijević smatra da taj dan ne bi trebao da se slavi, a pojašnjava i zašto. "To je datum kada su srpski poslanici (iz SDS-a) izašli iz Skupštine BiH, formirali Srpsku Republiku BiH, koju su poslije nazvali RS. Na prvoj velikoj sjednici u maju, na kojoj je proglašena Republika Srpska i na kojoj je govorio i Ratko Mladić, nakon što su iznijeli svojih 6 strateških ciljeva: podjelu i razdvajanje naroda, probijanje koridora, stvaranje čisto srpskih teritorija, brisanje granica na Drini, podjelu Sarajeva, izlazak na more, Ratko Mladić je ustao i rekao da ljudi nisu privjesci na ključevima i da je to u stvari genocid. A oni su mu rekli 'da, to je otprilike ono što mi hoćemo'. I od toga je sve krenulo. Onda smo imali pokolje na Drini na proljeće 92-e godine, zaokruživanje teritorije i sve zaključno sa genocidom u Srebrenici. To su užasne stvari koje su ljudi radili svojim komšijama. A sve je počelo od tog dana. I ja ne bih rekao da je taj dan nešto što bi trebalo da se slavi", kaže Dejan Anastasijević.

Maskenbal i demonstracija sile

Dragan Bursać, kolumnista online-magazina Buka proslavu 9. januara u Banjaluci ocjenjuje inat-paradom, maskenbalom i demonstracijom sile - mada slabe. Za izjavu patrijarha Irineja, da "RS nije nastala slučajno nego kao djelo Božije da sačuva srpski narod da bi opstao i ostao na prostorima koji su zaliveni krvlju i utemeljeni na kostima", Bursać kaže da se u tom kontekstu "može samo pričati o kostima Bošnjaka nakon genocida u Srebrenici, o zločinu u Prijedoru..." i dodaje: „Ta izjava zvuči zastrašujuće i nema nikakvo uporište u realnosti."

Za Sanelu Z., koja je kao 16-godišnjakinja doživjela realnost u Prijedoru, a sada živi u Bonu, je sve to neshvatljivo. „Da li oni slave to što su ubijane njihove komšije? Kad bih vam pričala šta sam tada sve vidjela, pet dana ne biste spavali. Od šest ulaza u mojoj zgradi, muškarci su iz pet odvedeni u logor. Nikada neću zaboraviti prve žrtve: albanskog poslastičara i njegovog sina, koje sam mrtve na ulici vidjela kada sam krenula u školu, niti kamion pun krvi, koji je jurio po gradu i sa kojeg se cijedila krv", kaže Sanela. 

Ne govori se o žrtvama

Socijalni psiholog i politički analitičar iz Banjaluke Srđan Puhalo ukazuje na ključni problem, a to je da "u RS-u nema suočavanja sa prošlošću i da je ono spalo na svega par organizacija koje se najčešće tretiraju kao" izdajničke i stranoplaćeničke". Puhalo kaže: "Ne govori se o žrtvama. Ljudi koji su osuđeni za ratne zločine gledaju se kao heroji, govori se samo o svojim žrtvama a ne i onome što je rađeno u ime našeg naroda i u ime RS. Ne možete čuti od ljudi na vlasti da se govori o zločinima koje su počinili Srbi u RS, ne možete to vidjeti na javnom servisu, niti čuti u akademskim krugovima. Imamo sistematsko ignorisanje toga što se desilo, a to nema svrhe ignorisati, jer bojim se da će nam budućnost biti mnogo gora nego što je bila 90-tih ", upozorava Srđan Puhalo.

Na pitanje kako je moguće da se to ipak ignoriše, Puhalo kaže da je teško očekivati od malog, običnog čovjeka da smogne hrabrosti, da se suprotstavi dominantnom, patriotskom diskursu u kojem nema suočavanja sa prošlošću.

Pored toga "svoditi RS samo na Srbe i to potencirati mislim da nije pošteno i nije korektno. Glavni slogan za 9. januar je bio pravo na slavlje  a kada to malo razložite dobijete pravoslavlje. Na simboličnom planu šalje se jasna poruka čija je RS i čija treba da ostane u budućnosti", kaže Puhalo. "Mi imamo tri etničke grupe koje u svakodnevnom životu komuniciraju vrlo dobro i pristojno bez ikakvih problema ali kad se to dovede na nivo politike, onda imate konflikte koji utiču na javno mnijenje.

Dejan Anastasijević ukazuje međutim da mnogi u Banjaluci nisu bili oduševljeni Dodikovim referendumom o tome da li treba slaviti 9. januar. "Po mnogim informacijama referendum nije uspio, jer većina ljudi nije izašla da glasa. Dodik je jedva uspio da namakne većinu glasova." Problem je, nastavlja Anastasijević, "što nije bilo međunarodnog nadzora, a nije ga bilo jer je referendum označen kao nelegalan. Sa paradama, zastavama, visokim gostima Dodik stvara sliku o tome da je njegova vlast u RS monolitna a u stvari nije. On je spreman da učini sve da ostane na vlasti jer ako bi sišao sa vlasti, prijeti mu dobra šansa da zaglavi na robiji zbog korupcije. Dodik mora neprestano da diže tenzije i zato mu je na proslavi glavna poenta bila da se mora demontirati Ustavni sud", kaže novinar Vremena Dejan Anastasijević.

Političari izabrani da zaštite svako svoju etničku grupu

Socijalni psiholog Srđan Puhalo ukazuje da "nijedan političar u BiH nije izabran da riješi ekonomske probleme, poveća zaposlenost, dovede strane investicije i smanji broj ljudi koji odlaze iz BiH". "Svi oni su pobijedili da zaštite svoju etničku grupu. Oni su izabrani da bi se Srbi, Hrvati i Bošnjaci osjećali sigurnim. Pred svake izbore imate situaciju kreiranja straha i mržnje, gdje ljudi umjesto da razmišljaju za koga će glasati, razmišljaju da li će biti rata i šta da rade. Na izborima ne pobjeđuju ljudi koji su umjereni i racionalni već nacionalisti jer stvaraju sigurnost opstanka etničke grupe. Tako je kod Hrvata, tako je kod Srba i tako je kod Bošnjaka. Imate i situaciju da se strah i mržnja prema drugom i drugačijem kontroliše i izaziva vještački. U BiH možete već sada predvidjeti datume i situacije u kojima će etničke tenzije da rastu a onda će se smiriti, pa će opet da rastu." Druga važna stvar je, ukazuje Srđan Puhalo, da u BiH ne postoje građani, već da postoje Srbi, Hrvati, Bošnjaci.

Ali to ne smeta političkim elitama da dobro sarađuju. Međunarodna zajednica, kako kaže Puhalo održava uz pomoć kredita čitav sistem. "Socijalni mir, čini mi se, još uvijek se kupuje kreditima MMF-a i Svjetske banke. Zbog straha od moguće eskalacije sukoba  političke elite drže u šahu međunarodnu zajednicu, ako ona uopšte i postoji"

Isto tako pozivi da se RS, koja je priznata Dejtonskim sporazumom, ukine, samo homogenizuju Srbe i jačaju njihove separatističke ideje, napisao je u svom postu na internetu Srđan Puhalo."Možemo da je volimo ili mrzimo, možemo tvrditi da je nastala na genocidu ili zločinu, možemo misliti da je prirodni odgovor Srba na referendum o nezavisnosti BiH, ali ju je nemoguće ukinuti dok to Srbi iz RS sami ne odluče".

Ako dođe do promjena - onda samo na gore 

Ali kako shvatiti izjavu predsjednika Srbije Tomislava Nikolića na proslavi 9. januara u Banjaluci da "bez Republike Srpske ne bi bilo ni Srbije, mada bih vjerovatno morao da kažem obrnuto"? Dragan Bursać kaže da joj ne bi pridavao puno značaja ali s obzirom da ju je izgovorio čovjek na tako visokoj funkciji da bi mogla izazvati "verbalne nestabilnosti u regionu, ako na tome ostane". Ovakve izjave su moguće, dodaje Bursać,  jer oni koji ih daju "znaju da neće snositi nikakve posljedice za izgovorenu riječ i na taj način rade svoj politički, ekonomski i religijski marketing". "To se ovdje radi na minutnoj bazi i to je postalo dio normalnosti tako da je normalnom čovjeku teško ostati normalan".

Šta je rješenje?  Ono bi, po mišljenju Srđana Puhala, možda bilo da se stvori takva situacija u kojoj  bi se "prevazišlo etničko nezadovoljstvo Srba, Hrvata i Bošnjaka a to znači zaštita Republike Srpske, zadovoljeni i interesi Hrvata u FBiH što bi moglo dovesti do smirenja etničkih tenzija". U takvoj situaciji bi mogli isplivati neki drugi problemi, koji bi tražili neka druga rješenja ali i neke druge političare. "Plašim se da prosto  sadašnji političari ne žele to da dozvole. Oni odlično žive, oni mnogo bolje žive nego bilo koji političar u EU", analizira Puhalo. 

Istovremeno, teško je procijeniti u kojoj mjeri su Dodikove izjave o otcjepljenju RS i ujedinjenju sa Srbijom foliranje a u kojoj mjeri ozbiljna namjera, kaže novinar  beogradskog nedeljnika "Vreme" Dejan Anastasijević i zaključuje: "Dodik će ići onoliko daleko koliko može a to će biti onoliko koliko ga Rusi budu gurali i koliko pasivnost međunarodne zajednice to dozvoli. Moja je prognoza da status quo ostaje a ako dođe do promjene - onda samo na gore."