Litva: udaljavanje od ovisnosti o Rusiji

Od početka svibnja se naveliko gradi u Alitusu, industrijskom gradu na jugu Litve. Rijeka Njemen protječe kroz grad, a u proteklim stoljećima su dijelovi grada na lijevoj i desnoj obali rijeke često pripadali različitim zemljama. A i ubuduće će se ovdje putovi razdvajati: na transformatorskoj stanici u Alitusu jedan inženjer pokazuje u daljinu, uzduž jednog električnog voda. "To je trasa koja vodi prema Bjelorusiji. Pored toga nastaje 'LitPol Link', veza koja vodi do Poljske", pojašnjava.

Te čelične bandere još uvijek leže poput nekih palih divova u zelenom krajoliku. Ali narednih dana bi se trebale uspraviti i postati temeljem jednoga velikoga projekta: preko njih je Litva povezana s europskom električnom mrežom - 163 kilometara kablova sve do Poljske.

"Korak po korak postajemo dio energetske unije", kaže Daivis Virbickas, direktor litvanskog energetskog poduzeća Litgrid. Gotovo simbolično se obje trase pružaju nekoliko kilometara paralelno, kako bi se zatim odvojile: jedna - nova - pruža se dalje na jugozapad, druga - kao i dosad - prema istoku.

Velika "plinska ovisnost" o Gazpromu

"U Litvi imamo dvostruko više trasa, nego što nam je potrebno", kaže Jurgis Vilemas, energetski stručnjak sa Sveučilišta u Kaunasu. "Problem je samo što su one pretežno povezane s našim istočnim susjedima Rusijom i Bjelorusijom. Tu postoji strah da će nam jednostavno isključiti struju." Oko 70 posto struje dolazi iz Rusije, kod isporuke plina je Litva čak 100 posto ovisna o ruskom koncernu Gazprom. A cijene, za koje to poduzeće prodaje plin Litvi, su jako visoke.

I zbog toga ta zemlja članica Europske unije trenutačno napreduje na energetskom planu kako bi se riješila ovisnosti o Rusiji. Paralelno s "LitPol Linkom" će sredinom lipnja započeti radovi na podzemnoj strujnoj vezi od Litve do Švedske: "NordBalt" je naziv toga projekta vrijednog 580 milijuna eura, a postavit će se treći po veličini kabel na svijetu. Litvanska strujna mreža je, doduše, i dalje sastavni dio ruske, ali je planirana sinkronizacija s kontinentalno-europskom mrežom.

U lučkom gradu Klaipėda se, osim toga, gradi jedan terminal za tekući plin koji bi trebao krenuti s radom krajem godine. A tek prije nekoliko dana je Litva otkupila udjele njemačkog energetskog koncerna E.ON u litvanskim plinskim poduzećima. Time Litva sada ima više udjela u dva tamošnja plinska poduzeća nego Gazprom - to jača litvansku poziciju u pregovorima o cijeni plina.

Neke ovisnosti ostaju

"Neovisnost znači mogućnost izbora za korisnike", kaže Daivis Virbickas. "A kad imamo osim istočnih veza i ove mrežne priključke - prema Poljskoj, Švedskoj, ali i već postojeće preko Estonije i Finske - onda to znači i više energetske sigurnosti."

Samo - Litva će i ubuduće morati uvoziti struju. Ova je zemlja desetljećima proizvodila jeftinu struju, čak za cijeli Baltik i Bjelorusiju. Ali 2009. je s radom prestala nuklearna elektrana Ignalina, i to upravo zato što je to tražila Europska unija. Bio je to uvjet za ulazak Litve u EU, a obrazloženje je bilo da je ta nuklearka koja pripada istoj vrsti kao ona u Černobilu previše nesigurna.

Alternativne energije još uvijek nisu prava alternativa

Energetska rupa, koja je tako nastala, se trebala popuniti novom nuklearkom u blizini grada Visaginas, ali 2012. su građani referendumom zaustavili te planove. Odluka na referendumu, doduše, nije bila obvezujuća za vladu, a i diskusije sa susjednim baltičkim vladama su nastavljene, ali konačna odluka još uvijek nije pala. Međutim, nije izgledno da bi se mogla donijeti odluka o izgradnji nove nuklearne elektrane, kaže Vilemas: "Nuklearna energija nije prava stvar za male države. Toliko novca za izgradnju nemamo, a Europska unija nam za to ništa ne daje. Osim toga, troškovi proizvodnje bi bili barem dvostruko veći od tržišne cijene."

Alternativne energije bi mogle biti jedna od zamjenskih mogućnosti, ali one nisu dovoljno izgrađene. Alternativnim energijama se dosad pokriva oko 20 posto potrebe. Jurgisu Vilemasu ne smeta što Litva nema dovoljno mogućnosti za vlastitu proizvodnju energije. "Dokle god je proizvodnja na lokalnoj razini toliko skuplja, to nema smisla." A te nove veze nam, dodaje, nude najbolje rezultate uz minimalnu investiciju. Krajem 2015. bi nove trase trebale biti gotove.