Ukrajinski ultranacionalisti su teroristi

Poslije krvavih sukoba pred parlamentom u Kijevu, Petro Porošenko je bio jasan kao dan. Osudio je nasilje ukrajinskih nacionalista koje je bilo usmjereno uglavnom protiv snaga bezbjednosti. To je bila "antiukrajinska akcija" i "nož u leđa" Ukrajini. Porošenko je dodao da i izgrednici i organizatori protesta protiv odluke parlamenta da i separatističkim područjima na istoku zemlje dodijeli veću autonomiju moraju biti izvedeni pred sud. Porošenko nije upotrijebio riječ "teror", ali kako drukčije nazvati takvo nasilje? Usred ukrajinskog glavnog grada je neko iz redova militantnih nacionalista bacio eksplozivnu napravu, po svemu sudeći ručnu bombu, na policiju i nacionalnu gardu. Eksplozija je bila tako snažna da je povrijeđeno preko 100 ljudi. Dvojica mladih pripadnika nacionalne garde su poginula. Ulica pred parlamentom je potom ličila na ratište u Dombasu.

Nazvati stvari njihovim imenima

Da li je rat sa istoka zemlje stigao u Kijev? Ukrajinski političari, uključujući i Porošenka, izbjegavaju riječ "rat" kada se radi o borbama protiv proruskih separatista, koje podržava Moskva. Umjesto toga govore o "teroru" protiv kojeg se pokreću "antiterorističke akcije" ukrajinske armije i dobrovoljačkih jedinica u koje spadaju i ukrajinski nacionalisti. Izraz "teror" još uvijek u Ukrajini sakriva prirodu sukoba – to je rat u kojem je do sada poginulo 7.000 ljudi. Taj eufemizam ne bi trebalo da spriječi ukrajinske političare da nasilje pred parlamentom označe kao ono što jeste: to je bio čin terorizma, a možda i pokušaj nasilnog prevrata. Ultranacionalisti ne žele da se pomire sa tim da je rat na istoku zemlje moguće zaustaviti jedino političkim rješenjima na osnovu kompromisa.

Ustavne promjene neizbježne

Parlament je u ponedjeljak (31.9.) usvojio ustavne promjene. Te promjene spadaju u suštinske elemente mirovnog sporazuma iz Minska. Lokalne i regionalne vlasti u cijeloj zemlji dobijaju veća ovlašćenja. To se odnosi i na Donbas. Ipak, prenošenje ovlašćenja mora biti realizovano u okviru ukrajinskih zakona. Time je netačan argument da bi posljedica tih ustavnih promjena bila veća autonomija, a potom i cijepanje zemlje. Porošenko stalno to ponavlja.

Isto tako, nije opravdana kritika na račun ukrajinskog parlamenta, da je popustio pod pritiskom međunarodnih posrednika kao što su Njemačka i Francuska. Demokratski izabrani predstavnici naroda slobodnom voljom odlučuju o ustavnim promjenama. Bizarno je to, da upravo militantne nacionalističke grupe, bacajući bombu na policiju, žele da spriječe parlament da slobodno donosi odluke. U stvari, to je izdaja nacionalnih interesa, a ne spremnost na kompromise većine ukrajinskih političara, koji trenutno u teškom procesu traže ona rješenja koja bi doprinijela kraju rata u Donbasu.

Demokratija umjesto nasilja

I među proevropskim snagama u Kijevu čuje se kritika sporazuma iz Minska. Međutim, upravo političari iz redova ekstremističke i desno populističke "Svobode", kao i oni iz redova "Radikalne partije" smatraju da Ukrajina oružani sukob na istoku zemlje može vojno riješiti u svoju korist. Predstavnici tih političkih grupacija odmah su se priključili nasilnim demonstracijama pred parlamentom. Očito su bili prisutni i pripadnici "Desnog sektora".

Protiv ekstremista Ukrajina mora da primijeni svu silu zakona. U zemlji je zbog rata previše oružja na ulici. Ta militarizacija je, uz rat na istoku zemlje, najveća opasnost po Ukrajinu. Država može izgubiti monopol sile ukoliko ne zaustavi političke nasilnike. Ukrajinci su prošle godine demokratski izabrali parlament, vladu i predsjednika. Oni sada moraju zemlju na demokratski način izvesti iz krize. Svako ko protiv njih primjenjuje nasilje jeste terorista.