Ultimatum Poljskoj – ulje na vatru

Predstoji vrela jesen na relaciji Brisel-Varšava. Konzervativna vlada u Poljskoj ima tri mjeseca da otkloni manjkavosti na polju pravne države. Najveći problem je dubiozna reforma Ustavnog suda, koja prema mišljenju međunarodne Venecijanske komisije praktično tom sudu vezuje ruke. Prvi put u istoriji EU pokrenut je mehanizam uveden prije dvije godine u kojem se jednoj državi članici postavlja ultimatum.

Kako je dotle dospjela baš Poljska, zemlja koja je do sada važila za uzornog đaka tranzicije i primjene briselskih pravila?

Čini se da je zakulisni vlastodržac Jaroslav Kačinjski, šef vladajuće partije Pravo i pravda, žestoko potcijenio spoljnopolitičke posljedice obračuna sa Ustavnim sudom. Evropska komisija nije jedina instanca koja smatra da su tako urušeni temelji pravne države. I američki predsjednik Obama je tokom samita NATO u Varšavi jasno rekao šta o tome misli. Pravni standardi, nezavisno sudstvo i slobodni mediji jesu osnov demokratije, rekao je Obama. Ali te njegove riječi državni mediji u Poljskoj nisu ni prenijeli. To je dokaz više da kritika pogađa u centar.

Najnovija odluka Brisela dovodi svađu do usijanja. A tek će biti vruće. Jer su Kačinjski i njegovi sljedbenici pravno i politički toliko srljali, da sada teško mogu da se elegantno povuku sa svojih pozicija. Evropski ultimatum stvari samo pogoršava. Ko poznaje Poljsku i poljski mentalitet, shvata da se na ovaj način izazivaju samo prkosne reakcije. A to sve odgovara Kačinjskom koji sada ima priliku da klijenteli demonstrira kako je Poljska suverena država koja se ne saginje pred „diktatom“ spolja. To će mu na poljskoj sceni donijeti poene.

Uostalom, Kačinjski može da se zavali u fotelju i uzme kokice u ruke jer zna da zaprijećene kazne – oduzimanje glasa u Evropskom savjetu – neće ni biti. Ta odluka zahtjeva konsenzus svih ostalih 27 članica EU, a mađarski politički ortak Viktor Orban je već najavio veto.

Pa ipak ostaje šteta po imidž koja vuče bolne finansijske i ekonomske posljedice, bez obzira kako proces koji je pokrenula Evropska komisija prođe. Poljsko privredno čudo je većma finansirano novcem iz evropskih fondova. Pregovori o budžetiranju uvijek zahtjevaju dobru volju – a ko će još biti spreman da izađe u susret vlasti koja gazi osnovne principe vladavine prava?

Tu Kačinjski i njegova partija više neće moći da računaju na Berlin koji je do sada glasno zastupao interese Varšave. I to ne samo zbog aktuelne tematike nego i zbog podrivanja njemačke pozicije u izbjegličkoj krizi i suzbijanja prava njemačke manjine u Poljskoj. Cijenu ovih političkih razmirica, kao i obično, neće platiti politička elita nego obični građani.