Uprkos gasnoj krizi EU ne odustaje od sankcija Rusiji

Ministri spoljnih poslova EU su izdvojili dodatnih 500 miliona evra za kupovinu oružja Ukrajini. EU je tako dosad za tu zemlju dala 2,5 milijarde evra. To je polovina godišnjeg budžeta takozvane „Mirovne građevine“ kojom se finansiraju i misije EU u Africi. Ministri se i dalje drže svoje politike teškog oružja u Ukrajinu i sankcija Rusiji.

„Šta bi bila alternativa?“ – glasilo je retoričko pitanje ministra spoljnih poslova Austrije Aleksandera Šalenberga. „Ako ne budemo radili ništa i samo gledali – šta će se onda desiti? Onda će važiti zakon džungle a to ne može biti ni u čijem interesu“.

Kritika postaje glasnija

Redovi EU ipak nisu sasvim zbijeni. Mađarski premijer Viktor Orban, koji je svojim vetom već spriječio potpuni embargo, smatra da su sankcije protiv ruskog agresora – greška. EU je, kako kaže, „pucala u sopstvena pluća“. „Ima zemalja koje su ubijeđene da je politika sankcija ispravna, ali Brisel mora priznati da je ovo bila greška“.

I u Njemačkoj se sve više diskutuje o tome koje sankcije imaju smisla. Njemačka industrija u svjetlu prijeteće nestašice gasa upozorava na nastupanje dramatične recesije. Njemački ljevičarski političar Klaus Ernst, predsjedavajući Odbora Bundestaga za energiju, smatra da su sankcije – autogol. Rusija će, kako podsjeća, i pored prepolovljene količine gasa koji isporučuje, zbog porasta cijena zarađivati više nego prije rata.

A 47 odsto Nijemaca, prema anketi instituta INSA, smatra da će sankcije nanijeti veću štetu Njemačkoj nego Rusiji.

Borel ne vidi ništa sporno

Opunomoćenik EU za spoljne poslove Žozep Borel odbacuje kritike na račun sankcija. Neki tvrde da će se cijena nafte povećati zbog embarga EU, rekao je, i dodao da to nije tačno jer cijena pada. To, po njegovim riječima, može da vidi svako ko hoće da vidi činjenice. „Cijena nafte je na istom nivou kao i prije počtka rata u februaru“.

Međunarodna tržišta nafte su se zaista smirila. Analitičari banke Goldman Zaks su korigovali naniže svoje prognoze cijena nafte – i pored embarga EU. Doduše, zbog nepovoljne ekonomske perspektive, a ne zbog politike EU. Strah od recesije je, kažu, uvijek dovodio do pojeftinjenja nafte.

Sankcije bi trebalo da ometu Putina

EU radi na pooštravanju i boljem sprovođenju u djelo postojećih sankcija. Osim toga, i trgovina ruskim zlatom bi trebalo da bude onemogućena.

Ministar spoljnih poslova Luksemburga Žan Aselborn smatra da od sankcija ne treba očekivati čuda. „Ja znam da mi sankcijama nećemo promijeniti svijet, ali moramo ostati na liniji koju smo zacrtali. A ta linija znači da time hoćemo da prinudimo Putina da sjedne za pregovarački sto.“

Nadležni eksperti Evropske komisije smatraju da će to i uspjeti, i da će ruska privreda svake godine da bilježi pad od 10 odsto, a privreda EU – rast od gotovo dva procenta.

U Njemačkoj se pitaju hoće li ove nedelje ruski gas ponovo poteći kroz gasovod Sjeverni tok 1, kada budu završeni radovi na njegovom održavanju. Sve i ako se to ne desi, ne treba se povinovati ruskim zahtjevima, opominje litvanski ministar spoljnih poslova Gabijelius Landbergis. On podsjeća da Rusiji nije zabranjeno da isporučuje gas. „Nema sankcija na gas, ali svi znamo da Rusija može da upotrijebi energiju kao političku alatku. Odgovorne vlade su se pripremile za to. Čak i kada gas ne bi više dolazio, nadam se da će biti alternativnih isporučilaca.“

Žozep Borel odlučno poriče svaku vezu između gasa i sankcija: „To se ne smije miješati".

Energetski šoping u komšiluku

Evorpska komisija i zemlje-članice već mjesecima traže alternativne prodavce. Za kratko vrijeme će biti teško da se nađe zamjena za 40-procentni udio ruskog gasa u ukupnoj količini koju EU uvozi. Stigle su potvrde da će dodatne količine stizati iz Norveške i Alžira. Sklopljeni su prvi ugovori sa isporučiocima tečnog gasa iz SAD i Katara. Krajem godine bi u Njemačku trebalo da stignu prve količine tečnog gasa.

Italijanski premijer Mario Dragi je putovao u Sjevernu Afriku da bi obezbijedio dodatni gas iz Alžira ili eventualno i naftu iz Libije. Francuski predsjednik Emanuel Makron je isto tako u potrazi za mogućim isporučiocima i u Parizu je primio predsjednika Ujedinjenih Arapskih Emirata, Mohameda bin Zajeda Al-Nahijana.

Svi ti diplomatski napori vode u sklapanje okvirnih ugovora i potpisivanje izjava o namjerama. Ali to još nisu konkretni ugovori sa cijenama.

Gasna diplomatija u Bakuu

Predsjednica Evorpske komisije Ursula fon der Lajen u Bakuu se sastala sa azerbejdžanskim vlastodršcem Ilhamom Alijevim da bi obezbijedila dodatne isporuke gasa preko gasovoda koji vode u jugoistočnu Evropu. Ona je najavila da bi količina od 8 milijardi kubnih metara gasa tokom sljedeće godine mogla da se poveća na 12, a za nekoliko godina i na 20 milijardi kubnih metara. Evropska unija troši oko 400 milijardi kubnih metara godišnje. Udio Azerbejdžana u tome je mali.

Fon der Lajen je još u junu sklopila okvirni sporazum sa Izraelom i Egiptom – o izvozu zemnog gasa iz Izraela preko egipatskih terminala za tečni gas. Izrael pred svojom obalom ima velike rezerve gasa, ali ne i infrastrukturu neophodnu za snabdijevanje Evrope. No, za eksploataciju gasnih rezervi i postavljanje te infrastrukture biće potrebno vrijeme i sa tim se tokom ove zime ne može računati.

Sve su glasnije i kritike na račun ove „gasne diplomatije“, jer EU, da bi se oslobodila zavisnosti od ruskog autokrate, postaje zavisna od autokratskih režima u Azerbejdžanu ili Egiptu. Katar, Azerbejdžan i Alžir su već saopštili da su spremni samo na potpisivanje dugoročnih ugovora. A to se kosi ka klimatskom politikom EU koja želi da od 2050. funkcioniše bez sagorijevanja gasa ili nafte.

U srijedu bi Evropska komisija trebalo da prezentira plan za slučaj kompletnog izostanka isporuke ruskog gasa.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu