Uspješna štednja – očajni građani Portugala

Ni sami Portugalci ne znaju tačno kako da procijene situaciju. Na jednoj strani su vlada i mnogi ekonomski stručnjaci koji kažu da je najgore – prošlo. Na drugoj – socijalni radnici i predstavnici svih mogućih humanitarnih organizacija, koji smatraju da će se socijalna kriza čak pogoršati.

Vlada stalno govori o prijevremenoj otplati dijela kredita dobijenih u okviru finansijskog štita i o veoma malim kamatama na izdavanje državnih obveznica. Poziva se i na relativno nisku stopu nezaposlenosti od 14 odsto. Ali, u baratanju brojkama treba biti oprezan, opominje Žoao de Susa iz humanitarne organizacije AMI. On podsjeća da su statistike o broju nezaposlenih u Portugalu uljepšane: oni koji se nalaze na, kako kaže, beskorisnim programima prekvalifikacije, ne nalaze se u evidenciji biroa rada. U njoj nema ni građana koji se, u očaju i beznađu, jednostavno nisu ni prijavili kao nezaposleni. Zato portugalski savez sindikata CGTP procjenjuje da je realno nezaposleno više od 25 odsto građana; tome treba dodati i čitavu armiju samostalnih privrednika koji zarađuju premalo ili ne zarađuju ništa.

Siromašna zemlja, siromašni građani

Čak i oni koji imaju posao nemaju razloga da se raduju: minimalni dohodak od 430 evra mjesečno je izuzetak, a ne pravilo. Prije svega oni koji rade u najjačoj portugalskoj izvoznoj industriji – proizvodnji odjeće i obuće – moraju da prežive sa tim iznosom. Zato nije nikakvo čudo što je broj siromašnih, prema posljednjim brojkama Zavoda za statistiku INE, porastao na 19 procenata. Oko dva miliona (od ukupno deset miliona) Portugalaca zarađuje manje od 60 odsto prosječnog ličnog dohotka. To je prava katastrofa ako se zna da je socijalna mreža Portugala, koja je prije krize bila vrlo razgranata, sada gotovo potpuno uništena.

„Socijalni problemi koje su donijele mjere štednje još ni izdaleka nisu riješeni“, smatra i profesorka ekonomije Aurora Tešeira sa univerziteta u Portou. Vlada je, doduše, produženjem radnog vremena, te smanjenjem plata i državnih izdataka, uspjela da donese prihvatljiv budžet, tako da su privrednici ugledali bar svjetlost na kraju tunela. Ali, socijalno slabi slojevi stanovništva su, zbog besprimjerne razgradnje socijalne države, dovedeni u posebno tešku situaciju.

Očajanje ili nada?

„Dosegli smo granice naših kapaciteta“, kaže Žoao de Susa. Narodna kuhinja njegove organizacije AMI u Portou, drugom po veličini gradu Portugala, potpuno je preopterećena. Količine pirinča, krompira i konzervi kojima raspolaže više ne mogu da zadovolje potražnju za namirnicama koje se jednom mjesečno dijele siromašnima. Situacija je ista i u prijestonici Lisabonu i drugim gradovima. Drugim riječima: kriza je još uvijek u punom jeku.

Portugal se dugo protezao preko gubera – rashodi su bili mnogo veći od prihoda, kaže profesorka Tešeira, i dodaje da se to sada promijenilo. Kada bismo dugove stavili u zagradu, budžet bi se čak našao „u plusu“. Dijeta koja je gotovo ubila pacijenta se pokazala kao uspješna. „Ponovo se rađaju nade, najgore je prošlo“, smatra Aurora Tešeira. Doduše, još nema strukturalnih promjena: Portugal bi morao da proizvodi više i brže da bi u državu dospjelo više novca – ne smije se koncentrisati samo na uslužne djelatnosti poput turizma. Ali, ni profesorka nema odgovor na pitanje: kako to postići sa ovako malim platama?

Siromaštvo ili emigracija

Sve više obrazovanih mladih Portugalaca napušta zemlju – ili zbog malih plata ili zbog toga što uopšte nemaju posao. Od početka krize pa do danas, svake godine je po 100.000 ljudi odlazilo u zemlje kao što su Velika Britanija, Francuska ili Njemačka. Odlazili su prije svega akademski građani, ali i kvalifikovani radnici i medicinsko osoblje.

Vlada još uvijek brutalno štedi i zbog toga u portugalskim državnim klinikama i bolnicama nema dovoljno osoblja, a i ono koje tamo radi je slabo plaćeno, žali se Guadalupe Simoes iz sindikata bolničkih radnika: „Razumijem to što mladi ljudi poslije sticanja diplome na visokoj školi neće da rade na određeno vrijeme za platu od 700 evra - ako uopšte nađu posao. Zato sve više njih odlazi u inostranstvo“. Ostaju stari i siromašni – a medicinsko staranje o njima je sve slabije – zbog štednje.

Više manevarskog prostora za vladu

A upravo mjere štednje su Portugalu ponovo donijele povjerenje tržištâ, naglašava profesorka Aurora Tešeira. Zato država može da pozajmi novac sa kamatama nešto većim od dva odsto, pa čak i da prije roka otplati dio duga Evropskoj uniji. „To vladi daje više manevarskog prostora“, objašnjava profesorka, „ona stiče veću nezavisnost i u političkom radu“. Prvi znaci kraja politike štednje se već vide: u malom broju slučajeva je povučeno smanjenje plata, a uslijediće i druge mjere. Naposlijetku, 2015. je u Portugalu godina izbora. A građani te zemlje su se već dosta napatili.