Uvezeni sukob u Njemačku?

Posljednji napad izvršen je na jednu stambenu kuću u Umu. Nepoznate osobe su bacile dva molotovljeva koktela na zgradu u čijem stražnjem dvorištu se nalazi džamija koju koristi Islamska zajednica Mili Gorus (IGMG). Vatra je brzo ugašena tako da nije pričinjena veća materijalna šteta. Ali, ostala je sumnja: da li bi se napad mogao pripisati kurdskim ekstremistima, koji na ovaj način možda protestuju protiv invazije turske armije? 

Od početka invazije krajem januara učestali su i napadi na turske objekte, kako javne tako i privatne. Policija je od početka ove godine registrovala 37 napada, a tokom cijele prošle godine dogodile se 13 napada.

Portparolka Ministarstva unutrašnjih poslova Njemačke izjavila je za medije da su u pitanju nepotpuni podaci, i da zbog naknadnih prijava obje ove brojke još mogu da rastu ili pak opadaju. "S obzirom na veliki broj ljudi koji žive ovdje a imaju veze s Turskom, Njemačka je već godinama ogledalo tursko-kurdskog sukoba", kazala je portparolka i dodala da je to sada posebno naglašeno "zbog aktuelnih događaja u i oko Afrina".

Nasilje se još pojačalo posljednjih dana. U mnogim njemačkim saveznim pokrajinama su izvođeni napadi na džamije i na njemačko-turska udruženja. Počinioci su mahom nepoznati. A o motivima se može samo spekulisati.

pročitajte i: Pad Afrina – šta hoće Erdogan?

Moralo bi se računati s tim da će doći i do novih napada, kazao je za DW Rolf Micenih, zamjenik predsjedavajućeg Poslaničkog kluba SPD-a u Bundestagu zadužen za spoljnu politiku, odbranu i ljudska prava. "I u prošlosti je uvijek bilo tako da se u Njemačkoj osjete unutarturski sukobi. A očigledno je da je trenutna politička atmosfera upravo u tim zajednicama takva da će napetosti samo rasti."

Snažna PKK

Ekstremistička kurdska radnička partija PKK bi tako bila spremna na nasilje. Prema Službi za zaštitu ustavnog poretka, PKK je 'najsnažnija inostrana ekstremistička organizacija u Njemačkoj'. Ova partija je spremna da mobiliše ljude i van krugova svojih pristalica. Njihove kadrovske strukture omogućavaju brzo sprovođenje strateških i taktičkih zahtjeva, uključujući i mogućnost izvođenja militantnih oblika djelovanja. "Za PKK ideologiju nasilje ostaje uvijek jedna opcija, bez obzira što je diljem Evrope prioritet organizovanje mirnih manifestacija."

Pri tom se sada ukazuje jedan novi trend: savez između Kurda i ljevičarskih ekstremista. Već tokom samita G20 u ljeto 2017. pristalice obje grupe su bile zajedno na demonstracijama i protestnim akcijama. Internet stranica 'fight4afrin' je na jednom jeziku, koji se na Zapadu ne može čuti osim u ljevičarskim krugovima. "Dok turska država nastavlja da ubija, gubi se šansa za postizanje mirovnog rješenja. EU se i pored povremenih kritika čvrsto drži partnerstva sa Evropskom unijom. Milioni evra se dnevno slivaju u Tursku. Rusija je popustila embargo a na nebu se uskovitlava odvratni konglomerat - Erdogan, Putin i Tramp."

"Vratiti rat u Evropu"

Kada je Islamska država napala Kobane, to je veoma pokrenulo javnost, stoji dalje na stranici. Za razliku do toga intervencija Turske skoro da ne privlači pažnju. "Pri tom se promijenila samo maska neprijatelja, ranije su to bili fašisti Islamske države a danas su Erdoganovi fašisti."

pročitajte i: Afrin umire – Zapad ćuti

Još radikalnije se izražava 'Apoistička incijativa mladih' koji pišu kako je Kurdima u Afrinu potrebna pomoć. "Evropske države bi morale da razumiju da mi nećemo sjediti skrštenih ruku i gledati kako se masakrira naš narod u Rojavi. Dosadašnje akcije nisu dovoljne. Vrijeme je da se rat vrati u Evropu."

Staro pitanje, bez odgovora

Od kada su 90-ih godina krenuli protesti Kurda protiv politike tadašnje turske vlade koju je sprovodila protiv PKK i drugih grupa, blokade autoputeva, napadi na policajce ili čak samospaljivanja, kao na primjer za kurdsku novu godinu 1994, policija računa da može doći do novog nasilja kurdskih aktivista.

Preminuli političar CDU, Hajner Gajsler zahtijevao je zbog toga konkretna poboljšanja na licu mjesta, u ovom slučaju u Turskoj. On je u tom smislu apelovao na Tursku da svojim kurdskim sugrađanima da neku vrstu autonomije. "Alternativa bi bila da se u Njemačkoj nastavi rat, koji Turska od Ataturka nije mogla da dobije", rezimirao je list Die Zeit Gajslerove riječi. Bilo je to 1994. Problem je poznat - a rješenje se još nije pronašlo.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android