Velika potreba za radnom snagom u njemačkim vrtićima

Jednog tmurnog, oblačnog jutra u studenom grupa djece iz jednog vrtićau Kölnu pokušava glasnim pjevanjem dozvati sunce. Pjevaju pjesmicu "Sal, solecito, caliéntame un poquito", "Sunce, dođi i ugrij me malo". Posebnost je to što gotovo nitko od djece u dobi od dvije do šest godina ne govori španjolski. Kad ih se čuje kako pjevaju, moglo bi se pomisliti da ste u vrtiću u Madridu.

Jessica Rojas Flores, Bolivijka koja je prije dvije godine došla u Njemačku iz Španjolske, smatra da je dvojezični koncept cjelodnevnog vrtića Tausendfüßler (Stonoga) uspješan model. Ona za DW priča: "Ne govorimo cijelo vrijeme španjolski s djecom, ali pjevamo španjolske dječje pjesmice i ponavljamo neke riječi poput stolica, stol ili tanjur. Tako oni kroz igru uče jezik. Djeca su također vrlo empatična prema meni i pričaju sporije kad nešto odmah ne razumijem."

Višejezičnost djeci otvara mnoga vrata

Pored tobogana na vrtićkom igralištu nalazi se natpis sa španjolskim prijevodom, a na mnogim plakatima također stoje španjolske riječi. Roditelji i djeca pozdravljaju se s "Buenos días" i "Adiós". Ovo je win-win situacija: dok djeca usvajaju španjolski vokabular, novopridošle odgojiteljice također uče njemački kroz svakodnevni rad u vrtiću. Španjolka Carmen Casares Naranjo kaže za DW: "Nedavno su mi roditelji s ponosom rekli da njihovo dijete već zna brojati na španjolskom i poznaje sve boje. Ono što čini ovaj dvojezični koncept posebnim jest da djeca razvijaju strategije za svakodnevne situacije u kojima ih možda druga osoba ne razumije."

Cynthia Malca-Buchholz pokrenula je dvojezični koncept 2013. godine, a organizacija Fröbel koja upravlja ovim dječjim vrtićem odmah je podržala ideju. Malca-Buchholz, rođena Peruanka i zamjenica voditeljice vrtića Tausendfüßler, još uvijek mora umirivati roditelje koji se boje da bi dodatni jezik mogao preopteretiti djecu. S druge strane, ističe ona, višejezičnost djeci otvara mnoga vrata.

Na pitanje odvlači li Njemačka na ovaj način stručne radnike iz zemalja kojima su potrebni, Malca-Buchholz odgovara: "Ne, jer mnoge kvalificirane odgojiteljice u Španjolskoj ili Latinskoj Americi često ne mogu pronaći posao i moraju raditi kao konobarice. U Njemačkoj im možemo ponuditi priliku da rade ono za što su studirale četiri ili pet godina."

Zakonski zajamčeno mjesto, ali ga je teško uopće dobiti

Model dječjeg vrtića Tausendfüßler, koji zapošljava stručnjakinje i stručnjake iz inozemstva, mogao bi biti kreativno rješenje postojećih problema. Naime, u Njemačkojnedostaje 430.000 mjesta u dječjim vrtićima, a prema istraživanju organizacije Paritätischer Gesamtverband, nedostaje i 125.000 odgojiteljica i odgojitelja, što u prosjeku znači dvije pedagoške osobe po vrtiću.

Posebno je teško na zapadu Njemačke. U najmnogoljudnijoj pokrajini Sjevernoj Rajni-Vestfaliji vrtići su u rujnu morali 3.600 puta ograničiti svoje radno vrijeme, što je rekord, a sezone prehlada još nisu pravo ni počele. U takvim slučajevima roditelji moraju ranije doći po djecu ili ih premjestiti u druge grupe. U najgorem slučaju, vrtić se mora potpuno zatvoriti.

"Zaostaje li Njemačka u povećanju kapaciteta? Apsolutno. Nedostaju li kriteriji kvalitete? Apsolutno također!", kaže za DW Wido Geis-Thöne, stručnjak za obiteljsku politiku na Institutu za njemačko gospodarstvo u Kölnu. "Već duže od deset godina imamo zakonsko pravo na vrtić za djecu mlađu od tri godine, što s obzirom na situaciju nije provedivo. Ako postoji zakonsko pravo, mora se osigurati mjesto za svako dijete."

Kriza u vrtićima također ima golem ekonomski učinak. Studija "Working Parents and Beyond" platforme Stepstone procjenjuje da šteta iznosi oko 23 milijarde eura. Procjenjuje se da se zbog nedostatka mjesta u vrtićima godišnje gubi 1,2 milijarde radnih sati. Neke tvrtke smanjuju radno vrijeme svojih zaposlenika ili ih čak otpuštaju zbog nedostatka skrbi za djecu. Na zapadu Njemačke ovo je posebno problematično iz povijesnih razloga, objašnjava Geis-Thöne.

"U staroj Saveznoj Republici dugo se smatralo da se djecu ne smije institucionalno čuvati. S druge strane, DDR je razvio sustav skrbi kako bi ženama omogućio rad. Zato je u Istočnoj Njemačkoj tradicionalno jača ponuda vrtića, dok je zapad tek postupno nadoknađivao propušteno."

Peticija "Svako dijete je važno" obara rekorde

Katja Ross više nije mogla samo promatrati krizu u njemačkim dječjim vrtićima. Odgojiteljica iz Rostocka pokrenula je peticiju "Svako dijete je važno" koja je naišla na veliki odaziv. Potpisalo ju je 220.180 ljudi u znak podrške za bolje uvjete rada u ranom obrazovanju –ajveća kampanja za vrtiće u povijesti zemlje. Početkom listopada Ross je imala priliku govoriti sat vremena pred odborom Bundestaga za peticije.

Ona ističe: "Prva smo obrazovna institucija koju djeca posjećuju, sve što dolazi nakon vrtića temelji se na njemu. Ono što djeca do šest godina nisu naučila, teško će nadoknaditi u školi."

Katja Ross i njezine kolegice i kolege traže dodatne stručnjake za jezično obrazovanje i inkluziju, obvezne minimalne standarde za osoblje i širenje vrtićkih kapaciteta kako bi svako dijete u Njemačkoj dobilo mjesto. Skeptična je da će za to biti dovoljno četiri milijarde eura, koliko je savezna vlada osigurala za 2025. i 2026. godinu u sklopu novog Zakona o kvaliteti vrtića.

"Svaki euro uložen u rano obrazovanje dugoročno se vraća četverostruko. Djeca koja su dobro obrazovana u vrtiću vjerojatno će kasnije postići viši stupanj obrazovanja, što ima učinke i na mirovinski fond. Ali za to su potrebni hrabri političari koji će gledati dalje od četverogodišnjeg mandata", upozorava Katja Ross.

Ovaj tekst je preveden s njemačkog jezika.

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu