Veliki cirkus na granici

Nada je bila široka samo tri metra. Tamo, kod malog mjesta Reske, gdje pruga povezuje Mađarsku i Srbiju, izbjeglice su sedmicama mogle nesmetano ulaziti u obećanu zemlju – u Šengenski prostor. Samo u ponedjeljak (14.9.) skoro 10.000 ljudi došlo je u Mađarsku, mnogi kroz taj otvor širok tri metra. Za one koji su došli u utorak, nade više nije bilo. Umjesto toga, na putu im se prepriječio stari kamion, opremljen oštrom bodljikavom žicom, mnogo vojnika naoružanih mašinkama i desetine radoznalih novinara i snimatelja.

"Pet dana samo hodamo i skoro da nismo spavali", kaže jedan Sirijac kroz ogradu. Žena u pozadini pokušava da gura kolica preko kamenitog puta, onda pravi kratku pauzu. Sirijac ne može da shvati zašto Mađari hoće da zaustave njega i njegovu grupu. "Za nas nema povratka. Mi smo pobjegli od smrti".

Mladi policajac ne obraća pažnju na to i pridošlicama rutinski pokazuje gde je zvanični granični prelaz. Nova taktika Orbanove vlade glasi - zaustaviti ljude još u tranzitnoj zoni, na ničijoj zemlji između Srbije i Mađarske. Tamo već čeka nekoliko stotina izbjeglica koji sjede na zemlji i tako protestno iskazuju svoje nezadovoljstvo. Sa Srbima nisu imali nikakvih problema. Sada se nadaju milosti mađarskih vlasti. Međutim, one čekaju. Šta? "Ne smijem da pričam", kaže jedan policajac i nastavlja patrolirati duž granice.

Prisilni povratak umjesto azila

Mađarska želi da registruje izbjeglice još u tranzitnoj zoni, i to ne s ciljem da im ponudi azil, već da nađe razlog da ih prisilno vrati nazad u Srbiju. To je potvrdio i portparol vlade Zoltan Kovač: "Ovim ljudima u Grčkoj ne prijeti opasnost. Ni u Makedoniji, ni u Srbiji nema rata. Zbog toga to što traže azil u Mađarskoj ili bilo gdje drugdje u EU mora da se dovede u pitanje", rekao je Kovač za DW. On uopšte ne pominje riječ "izbeglica", već koristi izraz "ilegalni ekonomski migranti" koji nadiru u Evropu i predstavljaju teret za cijelu Evropsku uniju, uključujući i Njemačku.

Novu taktiku Budimpešte u Srbiji oštro kritikuju. Jedan tamošnji državni sekretar zaprijetio je da bi i Beograd mogao svoju vojsku poslati na granicu kako bi se spriječila prisilna vraćanja. Nakon što je Mađarska proglasila vanredno stanje, od utorka ujutro bilo je zatvoreno nekoliko graničnih prelaza između dviju zemlje. Ministar rada Srbije Aleksandar Vulin pozvao je sjevernog susjeda da se prema izbjeglicama odnosi sa dostojanstvom.

Ali to nema gotovo nikakvog efekta. Od utorka važi zakon kojim se "ilegalni prelazak granice" kažnjava zatvorom do tri godine. Za oštećenja na ogradi ili bodljikavoj žici, kazna može biti čak i pet godina. "Ovo je nova era. Naš prioritet je zatvaranje ilegalnih i jačanje zvaničnih graničnih prelaza", rekao je Kovač.

U prvom talasu hapšenja, prema navodima vlade u Budimpešti, uhapšeno je 174 ljudi. Oni vjerovatno neće završiti u zatvoru. Reporteri DW su u utorak sreli veliku porodicu iz Avganistana sa malom djecom, koju je policija uhvatila na teritoriji Mađarske. "Ovi ljudi nisu uhapšeni", naglasili su pripadnici snaga bezbjednosti. Mađarska ne želi te ljude, ni kao azilante, niti kao zatvorenike. Nezvanično nam je rečeno da će i te izbjeglice biti jednostavno prislno vraćene u Srbiju.

Ograda ne dihtuje svuda

Upadljivo je da je medijska pažnja usmjerena samo na dešavanja oko gradića Reske – tamo je mnogo vojnika, kontrole su stroge i mnoge TV-ekipe iz cijelog svijeta odatle šalju izvještaje. Samo dvadesetak kilometara zapadnije, u blizini gradića Ašotalom, toga skoro da nema. Nema čak ni prave granične ograde, iako je mađarska vlada trijumfalno saopštila da su posljednje rupe zatvorene još u ponedjeljak. Kod Ašotaloma je, međutim, samo bodljikava žica. Policija i vojnici ćaskaju pored džipa, a izbjeglice prolaze. Ištvan Miksi je vidio mnogo izbjeglica u posljednja 24 sata. Taj 72-godišnjak živi sa tri psa i dvanaest mačaka u kućici na samo par stotina metara od granice. "Naravno da nemam problema sa izbjeglicama, nisam fašista. Oni samo žele bolji život i to mogu da razumijem", kaže Miksi.

Ono što taj penzioner ne može da shvati jeste raspoloženje koje vlada u Mađarskoj, ali i podizanje ograde. Prije pedeset godina i sam je bio graničar, kada je tadašnja Mađarska, vjerna Moskvi, čuvala granicu sa nesvrstanom Jugoslavijom. Današnje kontrole su, kaže, samo cirkus. "Mislim da je ograda podignuta jer se na taj način lakše može iznuditi mito od izbjeglica. Oni marširaju mjesecima i ova ograda ih neće zaustaviti. Mađarska je samo protraćila novac", tvrdi taj penzioner.

"We love Germany"

Ištvan Miksi zatim odlazi u kuću, po vodu za grupu izbjeglica – osam mladih Kurda iz Iraka i Irana koji nikako ne žele da se registruju u Mađarskoj. Čuli su da bi davanje otisaka prstiju u Mađarskoj uništilo njihov san o Njemačkoj. "We love Germany", ponavljaju više puta.

Vrativši se iz kuće, Ištvan prutom u prašini crta jednostavnu mapu – dvije linije su ulice, tačka je nekoliko kilometara udaljen grad Segedin. "U tom pravcu treba da idete", kaže im. "Nadam se da ćete naći neki prevoz do Budimpešte". Kurdi mu se toplo zahvaljuju. Jedan miluje mačku, dok ostali pakuju plastične flaše s vodom. Zatim kreću dalje, na putu za "Germany".