Veliki potencijali BiH na području „seoskog turizma“

Mirsad Fikić ljubazno dočekuje i pozdravlja goste na vratima svog novootvorenog restorana “Sarajevo Inn Grunewald” u jednom od najotmjenijih dijelova Berlina, Grunewaldu. Odnosno, ne na vratima, već na kapiji, kao u BiH, šali se on.

Lijepa kuća bi naizgled zbilja mogla biti i negdje u sarajevskim planinama. Građena je od drveta koje je taj rođeni Prijedorčanin dovezao iz BiH, zajedno sa svim ostalim materijalom i drugim stvarima koje je trebao za realizaciju svog, kako ponosno ističe, dječačkog sna. Kao mladić je, priča, došao u posjetu rodbini u Njemačkoj i, iako nije planirao da živi tu, ostao je. Jedanaest godina je danas 44-godišnjem Fikiću bilo potrebno da reguliše svoj boravak u Njemačkoj i započne svoju uspješnu karijeru poduzetnika. Organizuje koncerte velikih estradnih zvijezda sa područja bivše Jugoslavije, osniva građevinsku firmu „Bota Bau“ te postaje predstavnik internacionalnog koncerna za proizvodnju solarne energije Solarworl” sa sjedištem u Bonnu. Upravo s tom firmom želi, kaže, „da pokrene različite projekte na cijelom Balkanu, a najradije u Bosni i Hercegovini.“

Dosadašnji trud uzalud

Dosada , međutim, priča Mirsad Fikić, nije naišao na mnogo podrške za te planove. Osim u Tuzli, gdje je početkom prošle godine zajedno sa predstavnicima Solarworlda vodio pregovore u vezi sa investiranjem u fabriku za proizvodnju aluminijskih konstrukcija za postavljanje solarnih panela. Sa tadašnjim premijerom Tuzlanskog kantona Seadom Čauševićem je tom prilikom čak potpisan memorandum o poslovnoj i tehničkoj saradnji. No, Čaušević je ubrzo nakon toga zbog socijalnih nemira morao podnijeti ostavku. „Nakon toga je sva saradnja zamrla i niko se nije osjećao odgovornim za dogovoreno“, priča Fikić.

„Za njemačke predstavnike firme Solarworld je takav razvoj događaja bio sasvim nerazumljiv“, dodaje on. „Potencijalni strani investitori žele pouzdane sagovornike i političare koji će obećati sigurnost njihovih investicija i to najradije na državnom nivou, i teško im je objasniti političko uređenje BiH sa toliko različitih ministara i nivoa vlasti.“

Bolja iskustva je dosada imao u Hrvatskoj, hvali se, kao jedan od posrednika u okviru prodaje pulskog Arena-Tourista. Ta hotelska kuća sa 16.500 mjesta u hotelima, turističkim naseljima i kampovima je prije osam godina prodana jednoj od tvrtki iz grupacije američke banke Goldman Sachs za skoro 150 miliona eura.

Toliko bi, tvrdi Fikić, mogao preko svojih veza i poslovnih prijatelja, donijeti i u Bosnu i Hercegovinu, no sadašnja politička situacija mu, dodaje skeptično, ne daje mnogo nade da bi brzo mogao realizirati veće potencijalne strane investicije.

U projekat etno sela bi uključio lokalne seljake

Ono na čemu Fikić sada konkretno radi je ostvarivanje drugog sna – otvaranje etno sela „Grunewald Inn Sarajevo“ uz pomoć investitora koji, jednako kao Fikić, vide velike potencijale BiH na području tzv. seoskog turizma. Putem partnerske saradnje sa vlasnicima oko milion kvadratnih metara zemljišta na lokacijama između Trnova i Bjelašnice bi izgradio turističke objekte u kojima bi ponudio autentični ugođaj bosanskog sela sa netaknutom prirodom i bio-hranom. U taj projekat bi uključio i okolne poljoprivrednike koji bi za selo proizvodili prehrambene proizvode. Za taj svoj plan je ovaj Prijedorčanin, kaže, dosada sakupio oko dva miliona konvertibilnih maraka.

Mirsad Fikić se nada se da će za ovaj projekat naći dovoljno razumijevanja i podrške u Sarajevu. Etno selo bi, prema njegovim riječima, trebalo biti „turistička atrakcija prije svega za Nijemce kojima bi rado pokazao ljepote moje domovine“. Do tog vremena Berlinčani i drugi gosti mogu u ambijentu njegove „bosanske kuće“ u Njemačkoj barem upoznati specijalitete tradicionalne bosanske kuhinje. Ćevape, burek i druge pite, „onako kako su ih“, dodaje kroz osmijeh, „spremale naše nane; uz jagnjetinu sa ražnja i sarajevsko pivo, a nakon toga pravu bosansku kafu iz fildžana sa sarajevske Baščaršije.“