Više straha nego nade u Ukrajini

Za ljude na istoku Ukrajine – tračak nade: po dogovoru u bjeloruskom gradu Minsku, primirje je na snazi. Na većem dijelu, stotinama kilometara dugog fronta, dogovor se poštuje. U Donjecku porodice sa djecom šetaju ulicama. Čak je i vrijeme bilo lijepo.

Sasvim drugačije je samo nekoliko kilometara dalje, u Debaljcevu. To mjesto na železničkoj liniji između Donjecka i Luganska predstavlja test za Sporazum iz Minska. Na strateški važnom čvorištu u poslednjih nekoliko nedjelja vođene su najteže borbe do sada. Separatisti i Moskva tvrde da je tamo u obruču i do 8.000 ukrajinskih vojnika. Kijev to poriče.

Ipak, sigurno je jedno: nijedna strana u sukobu oko Debaljceva, trenutno ne pomišlja na povlačenje. Ukrajinska vojska želi da zadrži to mjesto, separatisti žele da ga osvoje. Njihovi lideri čak tvrde da primirje za Debaljcevo i ne važi. Čini se, dakle, da bi pitanje rata i mira u istočnoj Ukrajini moglo da se odluči u tom malom gradu.

Teško naoružanje mora da nestane

Primirje ostaje krhko ako se što prije ne budu realizovale važne tačke sporazuma iz Minska: kompletno teško naoružanje mora da se povuče sa fronta – i iz Debaljceva. Taj proces mora da počne 48 sati poslije početka primirja, dakle već od utorka (17.2). Posmatrači iz Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) koja nadgleda sprovođenje sporazuma, moraju da imaju neograničen pristup svim borbenim zonama. To još uvijek nije slučaj, posebno ne u Debaljcevu.

Strah i nada u Donbasu. Sve strane znaju da prekid vatre može biti stabilan samo ako se zaista povuku svi tenkovi, haubice i raketni bacači. Međutim, iskustvo pokazuje da separatisti prekid vatre koriste samo kako bi sa ruskom vojnom tehnikom još više napredovali.

U Debaljcevu nema primirja

Pitanje oružja separatista jedna je od najslabijih tačaka u sporazumu iz Minska. Put preko ruske granice i dalje je otvoren za vojnu opremu separatista. Kijev nema pravo da je kontroliše do kraja godine. I tako postoji bojazan da će u regionu biti još više oružja, kojim će se tražiti rješenje na ratištima kao što je Debaljcevo.

U Minsku se mnogo govorilo o tome. U Debaljcevu signali i dalje ukazuju na rat. O prekidu vatre, tamo, u svakom slučaju nema ni govora.