Vlada u Rumunjskoj ipak protiv rudnika zlata

Eugen David, mali poljoprivrednik iz rumunjskog sela Rosia Montana u Transilvaniji, konačno može odahnuti. Bitka protiv Golijata, protiv interesa nekoliko moćnih poduzeća, je nakon 16 godina završena i dobivena. Početkom tjedna, točnije, 9. rujna, rumunjska vlada je objavila prestanak radova na spornom projektu u njegovom selu i okolici.

Riječ je bila o iskorištavanju oko 300 tona zlata i 1.600 tona srebra iz tla. Problem je bio u tome što se prilikom čišćenja ovih metala koriste otrovne kemikalije poput cijanida. A kako bi mogli pristupiti radovima još i prije nego što ih je rumunjska vlada odobrila, veliki koncerni su stanovnicima ovog sela isplaćivali novac kako bi se mogli preseliti na neko drugo mjesto. Međutim, mnogi žitelji su to odbili – među njima i spomenuti Eugen David. On svoju zemlju i imanje nije želio prodati koncernu Rosia Montana Gold Corporation. On je bio i jedan od pokretača prosvjeda koji su na ovaj projekt počeli upućivati još prije mnogo godina. “Za sada je vlada donijela samo odluku o prestanku radova. No, ja ću im povjerovati tek kada donesu zakon kojim se potpuno zabranjuje korištenje cijanida u Rumunjskoj”, kaže David.

Prosvjedi urodili plodom

Ovako kao on, osjećaju i misle i mnogi drugi u Rumunjskoj, protivnici ovog projekta. No, usprkos njihovoj sumnjičavosti, rumunjsko je društvo ovom odlukom vlade ipak dokazalo veliku civilnu hrabrost i odnijelo jednu vrlo značajnu pobjedu – najveću u posljednjih 25 godina. Tjedan dana su u rumunjskim gradovima trajali prosvjedi. Tisuće ljudi su izašle na ulice kako bi sudjelovali u prosvjedima protiv projekata vađenja i čišćenje zlata. Iako njihov broj ipak nije bio toliko velik u odnosu na sveukupni broj stanovnika ove zemlje, odlučujuće je bilo da su u prosvjedima sudjelovali članovi intelektualne elite kao i članovi vrlo utjecajne pravoslavne crkve. I oni se naime od nesreće koja se dogodila 2000. godine u mjestu Baia Mare na sjeveru zemlje (pucanje nasipa bazena s otrovnim kemikalijama), također zalažu za zatvaranje rudnika.

Šef rumunjske vlade Victor Ponta, očito se ipak nije želio sukobiti s prosvjednicima. Tim više što je zakon koji je Ponta donio koncem kolovoza bio vrlo sporan i među članovima vlade. Njime je Ponta spomenutom koncernu Rosia Montana Gold Corporation dao pravo monopola na području Rosia Montane – prava kakva je do sada smjela uživati samo država. “Ovaj je zakon po mnogo čemu protuustavan”, tvrdi i Peter Eckstein-Kovacs, odvjetnik i politički predstavnik mađarske manjine u Rumunjskoj te bivši savjetnik predsjednika Traiana Basescua. On je s ovog položaja otišao 2011. godine, u znak prosvjeda nakon što je postalo jasno da će Basescu dati svoju podršku projektu u Rosiji Montani.

Vječito natezanje

U svakom slučaju se može reći kako je držanje vlade, prije svega Victora Ponte i njegove Socijaldemokratske stranke vrlo dvoznačno. Nakon što je prvo najavio kraj radova, sada ponovno vrbuje za nastavak projekta. “Rumunjska si zapravo ne može priuštiti da odustane od ovakvih poslova i investicija”, izjavio je Ponta. No, u sljedećoj rečenici on je naglasio kako je i on tek “običan zastupnik koji će svoj glas također dati protiv prakse vađenja zlata uz pomoć cijanida…”. Ovakvim izjavama, kako kaže Eckstein-Kovacs, rumunjska vlada se zapravo ne želi jasno izjasniti niti za kao niti protiv, tim više što ovo nije jedini sporni projekt koji je odobrila Ponteova vlada.

Primjerice, kanadsko-rumunjsko poduzeće Deva Gold želi u mjestu Certaju, također u Transilvaniji, otvoriti jedan sličan rudnik zlata. Ovaj je projekt također vrlo sporan budući da se upravo ovdje 30.10.1971. godine dogodila najveća rudarska nesreća u Rumunjskoj u doba vladavine i diktature Ceausescua. Tada je život izgubilo više od stotinu osoba. Osim toga, Ponteova vlada je odobrila i projekte u kojima se primjenjuje kritična fracking-metoda kao i ponovni početak radova u rudniku zlata Baia Mare. Ovdje je u siječnju 2000. godine puknuo nasip uslijed čega je oko 100.000 tona cijanida i mulja s teškim metalima otišlo u ovdašnju rijeku i kasnije u Dunav. Bila je to najveća katastrofa trovanja vode u europskoj povijesti.

Autori:Keno Verseck / Željka Telišman

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić