Voz ili avion - što je klimatski prihvatljivije

Kad je riječ o utjecaju saobraćaja na okoliš, ljudi vole pretjerivati: letenje je loše, ali vožnja vozom je dobra. Automobili s unutarnjim sagorijevanjem su loši, električni automobili su dobri. "Sramota zbog letenja" je ono kako neki nazivaju nelagodu unatoč tome što znaju koliko je letenje štetno za okoliš. "Stid zbog trošenja beznina” još nije zaživjela, no možda će se uskoro progovoriti o “elektro ponosu”. U svakom slučaju, vozači e-automobila vole isticati koliko sebe vide kao dobre dečke.

"Mislim da bi ovdje trebali argumentirati manje ideološki i emocionalno”, kaže Klaus Radermacher. "Umjesto toga, trebali bismo se više usredotočiti na brojke, datume, činjenice i naučne činjenice. Fizika uvijek vrijedi - i nije je briga za naše osjećaje", kaže on.

"Sveobuhvatno bilansiranje"

Ovaj doktor informatike dugo je radio kao menadžer prije nego što je postao samostalni savjetnik za menadžment. Jedna od njegovih žarišnih tačaka je "sveobuhvatna analiza složenih sistema". Što pod time misli, pokazuje studija koju je izradio u suradnji s Institutom za mobilnost švicarskog sveučilišta St. Gallen - svojom voljom, kako naglašava, a ne kao naručeni rad.

U intervjuu za DW, Radermacher kaže da se rasprava o šteti za klimu obično vrti samo oko emisije CO2 uzrokovane vožnjom ili letenjem. "No to je metodološki potpuno pogrešan pristup", kaže on. Pri tome se naime ne uzima u obzir sve ono što je neophodno kako bi se uopće moglo voziti ili letjeti, a to je infrastruktura. Tu Radermacherove ubraja "čvorišta", odnosno zračne luke, željezničke stanice ili parkirališta, ali i "putnu- infrastrukturu": ceste, autoceste, željezničke pruge, mostove ili tunele.

Tokom izgradnje ove infrastrukture stvaraju se ogromne količine emisije CO2 - koje, međutim, nikada nisu uzete u obzir u ekološkoj ravnoteži prometnih sredstava ili su pak u najboljem slučaju pripisane građevinskoj industriji. 

Tuneli i mostovi pogoršavaju željezničku ravnotežu

Radermacher u svojoj studiji pokazuje da su emisije koje nastaju izgradnjom infrastrukture "prevelike da bismo ih mogli jednostavno zanemariti". Budući da su podaci oskudni, on se ograničio na pojedinačne primjere, poput željezničke pruge za brze vozove (ICE) između Kölna i Frankfurta. Ekspresni vozovi voze brzinom do 300 km/h na oko 170 kilometara dugoj vezi, koja je otvorena prije 20 godina, čime je vrijeme putovanja između dva grada skraćeno na jedan sat.

Na temelju starih građevinskih izvještaja i količina koje su tamo navedene, npr. za armirani beton, Radermacher je napravio svoju CO2 bilancu za rutu. Ona je ogroman, kaže on, i zato što je duž trase trebalo izgraditi 30 tunela i 18 vijadukta.

"Prema mojim izračunima, tokom izgradnje ove željezničke pruge ispušteno je nekoliko milijuna tona CO2 prije nego je prvi voz uopće mogao krenuti", kaže Radermacher.

Radermacher otvoreno priznaje da njegove kalkulacije nisu prikladne za opće rangiranje ekološki najprihvatljivijih transportnih sistema - za to ima previše varijabli. "Potpuno je drugačije graditi brzu prugu u Nizozemskoj, gdje nema planina, a mostovi vode samo preko kanala, nego bušiti liniju kroz nizak planinski lanac ili čak Alpe", kaže on.

Prijedlog za planere

Nije riječ, kako kaže, ni o zabrani pojedinih prijevoznih sredstava ili tome da se odjednom više ne koristi izgrađena infrastruktura. "Ni gram CO2 se ne vraća u imaginarnu bocu ako se više ne vozimo kroz tunel koji je već izgrađen", kaže Radermacher.

Umjesto toga, on želi da se njegovi izračuni shvate kao upozorenje da se više ne ignoriraju emisije CO2 uzrokovane infrastrukturom. "Osnovna poruka studije je: Prilikom planiranja budućih ruta i prijevoznih sredstava, moramo imati mnogo snažniji sveobuhvatni pogled na to. I ne smijemo toliko pojednostavljivati ​​stvari da se više ne prikazuju korektno." 

To se odnosi i na automobilski saobraćaj, koji je, prema Radermacheru, "daleko najneučinkovitiji saobraćajni sistem" u Njemačkoj. U prosjeku svaki automobil je nekorišten 23 sata dnevno, a kada je u vožnji onda je samo s 1,5 putnika. Stoga je, kako on kaže, "besmisleno" novcem od poreza subvencionirati kupnju električnih automobila. "Tada će loše korišteni automobili s unutarnjim izgaranjem biti zamijenjeni jako subvencioniranim i jednako slabo korištenim električnim vozilima", kaže Rademacher.

Radermacher se u budućnosti nada ponovnom promišljanju u društvu i politici, prema inteligentnom povezivanju različitih saobraćajnih sistema.

Letenje: ekološki prihvatljivije nego što mislite

Radermacher je optimističan kada je riječ u putovanju avionom. Na kratkim udaljenostima njihova ekološka ravnoteža je loša, to je dobro poznata činjenica. No na većim udaljenostima, kaže on, letenje je ekološki prihvatljivije nego što se misli. "U avionu vam treba nula, stvarno nula putne infrastrukture", kaže Radermacher. "Zrak kroz koji se avioni kreću ne treba graditi niti održavati."

Osim toga, avioni su bolje iskorišteni od automobila ili vozova. Uz to energetski intenzivno ubrzanje do brzine putovanja se događa samo jednom tokom letu, dok automobili i vozovi ne gube samo vrijeme već i energiju stalnim kočenjem, zaustavljanjem i ubrzavanjem.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu