Vrijedi li život bez goveđe paštete?

Meso, kobasica i šunke nisu pretjerano zdravi – to smo svi znali. I pored toga, najnovija studija Svjetske zdravstvene organizacije o opasnosti od kancera koju predstavljaju mesne prerađevine, izazvala je žestoke reakcije ljubitelja mesa širom svijeta.

Parizer naš nasušni – Nijemci jedu u prosjeku našto više od 160 grama mesnih prerađevina dnevno. Jesu li sada u opasnosti? Šta da rade? Da sijeku tanje kriške ili da se odreknu tih namirnica?

„NE!“ – piše Alsk van Vugt na Fejsbuk-strani DW, „mi smo Nijemci i hranimo se mesnim prerađevinama“. Marko Turci iz Italije dodaje: „Bolje da zadržimo slaninu a ukinemo Svjetsku zdravstvenu organizaciju“. Ta institucija očigledno neće moći da promijeni ni navike Amire Šipjone: „Hljeb i pašteta... pa pršut iz Švarcvalda...“ samo su neke od stvari koje je nabrojala kao svoja omiljena jela.

Mali broj zabrinutih

Protivnici salamizma su, kako stvari stoje, na društvenim mrežama u manjini. Među onima koji prate tvitove DW-a, samo je mali broj onih koji su zabrinuti zbog upozorenja Svjetske zdravstvene organizacije. Ipak, Kaks Emanuelz iz Ugande smatra da je „krajnje vrijeme“ da čovječanstvo pređe sa mesne na biljnu ishranu.

U nereprezentativnoj anketi DW, nešto manje od polovine učesnika navelo je da će ubuduće pokušati da jede manje mesa. Da li iz straha od teških oboljenja? Ili zbog brige oko velikih resursa koji se troše u proizvodnji mesa? Ili su shvatili da su se ogriješili o životinje?

Neki su počeli da strahuju i od prezira okoline. Hoće li se na trudbenika koji jede svoj sendvič sa salamom uskoro gledati kao na nekoga ko puši na dječjem igralištu?

U diskusijama na internetu ima mnogo šale. No, ozbiljna diskusija o mesnim prerađevinama u mnogim zemljama ne bi ni izazvala interesovanje. Leonard Sikanika iz Zambije podsjeća da je tako nešto luksuzni problem koji ima mali broj ljudi. „Za nas ovdje, to je stil života koji sebi može da priušti samo elita.“ On piše da milioni ljudi ne mogu da se sjete kada su poslednji put jeli šunku: „To je nešto za industrijalizovane zemlje a ne za ljude u Trećem svijetu.“

Endrju Sterman je poprilično rezignira: „Šta danas ne izaziva rak?“, pita on, a Rozmeri Hjui dodaje: „Treba i dalje jesti. Život je generalno opasan.“

Postoji još jedna mogućnost – a to je da se naučna saznanja jednostavno ignorišu.