Zašto izbjeglice zaobilaze Bugarsku?

"Napala su nas petorica Bugara. Ja sam uspio da pobjegnem, ali moj prijatelj nije. Bugari su ga bacili na zemlju. Četvorica su mu pritisla ruke i noge, dok je peti skakao po njemu kao po trampolini. Prestali su s tim tek kada se približilo jedno vozilo, uplašila ih je svjetlost farova. Moj prijatelj je imao bezbroj preloma kostiju. Jednog Iračanina, izbjeglicu, bacili su s mosta visokog dva i po metra, pošto su ga prethodno izboli noževima. On sada više ne može normalno micati nogama i koči se", kaže se u izvještaju jednog iračkog izbjeglice kojeg citira organizacija "Pro azil".

Izbjeglice su nepoželjne

Više od deset hiljada ljudi iz arapskih zemalja je došlo u Bugarsku sa prvim talasom izbjeglica 2013.-2014. godine. Najveći broj njih je tvrdio da su se bugarske vlasti, ali i građani te zemlje, loše odnosili prema njima. U Bugarskoj se spekulisalo da su oni namjerno pretjerivali u opisivanju tog lošeg tretmana kako bi brže mogli da nastave put ka Zapadu. No, činjenica je da većina Bugara ne želi izbjeglice. Na internet-forumima svakodnevno mogu da se pročitaju poruke mržnje. Osim toga, bilo je napada na izbjeglice kao i demonstracija i političkih akcija protiv njih. Poruka je uvijek ista: Bugarska je siromašna hrišćanska zemlja - mi vas nećemo!

Javnost, međutim, zvanično nikada nije ispitana o tome, konstatuje sociolog Živko Georgijev. "Političari za to ne žele da znaju", kaže on. I sociolog Andrej Rajčev smatra da izbjeglice, od početka ovde godine, zaobilaze Bugarsku zato što je tamošnje stanovništvo krajnje agresivno prema njima. "Bugari smatraju pridošlice nekom vrstom Cigana", kaže Rajčev, i dodaje da je riječ o pojmu koji u Bugarskoj ima vrlo negativne konotacije. "Jedino iskustvo prosječnog Bugarina sa 'strancima' je susret sa Romima u sopstvenoj zemlji. To što izbjeglice sada u Evropsku uniju idu preko Makedonije - rezultat je tog odbijanja", kaže ovaj sociolog.

Nema iskustava sa strancima

I zaista, većina Bugara se prema romskoj manjini odnosi vrlo negativno - što se prenosi i na izbjeglice. Osim toga, Bugari, za razliku od bivših jugoslovenskih republika Makedonije i Srbije, za vrijeme dugih decenija iza Željezne zavjese nisu imali kontakata sa stranim kulturama i ljudima.

Bugare dodatno nervira to što su većina izbjeglica - muslimani, jer bugarski nacionalni identitet se uveliko crpi iz pojednostavljene priče o "500-godišnjem turskom jarmu" i vladavini Osmanskog carstva. To pokazuju i desetine poruka koje su u okviru jedne ankete DW na Fejsbuku stigle iz Bugarske: "Nećemo vas ovdje! Muslimani su nas 500 godina klali kao piliće", "Idite odavde! Imamo dovoljno problema i sa našim Ciganima koji sebe zovu Romima ili Turcima" - samo su neke od njih.

Internet-priručnik za izbjeglice

Ta poruka je očigledno doprla do izbjeglica koje zato izbjegavaju Bugarsku. Arabista Vladimir Čukov govori o tri izvora informacija o Bugarskoj kojima se koriste arapske izbjeglice. Prvi predstavljaju zapisi na društvenim mrežama. Drugi su procjene krijumčara, koje se vrlo brzo šire među izbjeglicama, a treći izvor je takozvani "Priručnik za izbjeglice" koji je Čukov čitao na internetu.

Izbjeglice biraju svoju rutu ili odredište i po principu "prenesi dalje" - usmena propaganda je važan izvor informacija o novoj sredini. "Priručnik za izbjeglice" je objavljen na jednom sirijskom internet-portalu bliskom predsjedniku Asadu, kaže Čukov: "Tamo je Bugarska na prvom mjestu među zemljama koje potražioci azila treba da izbjegavaju, da je bugarski narod rasistički nastrojen i da se tamo prema izbjeglicama smještenim u logore neljudski postupa".

To su tvrdnje koje bi mnoge izbjeglice mogle da potpišu. Jedan od ljudi u zbjegu je u razgovoru sa predstavnicima organizacije "Pro azil" ovako opisao svoje iskustvo: "Život u Bugarskoj je pakao. Čitav boravak u Bugarskoj je bio obilježen patnjom, zlostavljanjem i ponižavanjem. Ni bugarske vlasti, ni narod, nisu bili dobri prema izbjeglicama".