Zašto je tako napeto u skupštini Srbije?

Burnu sjednicu Skupštine Srbije o Kosovu obilježili su incidenti i uzajamne optužbe vlasti i opozicije. Zasjedanje srpskog parlamenta odvijalo se u napetoj atmosferi, i moglo bi se reći nakon zabilježenih koškanja i međusobnih optužbi za izdaju da je pokazala i duboku podjelu unutar skupštine oko rješavanja kosovskog pitanja.

Vlasti sa svoje strane i dalje optužuju bivše vlasti da su doprinijele nezavisnosti Kosova, dok je opozicija dodatno podijeljena oko podrške njemačko- francuskom planu za Kosovo. Proevropski dio opozicije smatra da bi trebalo podržati taj plan, ali nacionalnije opredjeljena opozicija sprovođenje tog plana vidi kao podršku stvaranju Velike Albanije i ukidanje Republike Srpske.

Glavnu riječ, a moglo bi se reći i monolog, vodio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je prema nekim opozicionim mjerenjima proveo i najviše vremena za govornicom. Uglavnom se pozivao na podršku Ustavu Srbije, i kako je naglašeno za Srbiju su crvene linije formiranje Zajednice srpskih opština i nepristajanje na stolicu za Kosovo u Ujedinjenim nacijama. Skrenuta je pažnja i na činjenicu da se i dalje raspravlja o planu koji nije definitivno poznat, ali vlasti ističu da je to samo platforma za razgovore i da još ništa nije potpisano.

Predstava za rejting

Situacija je takva da vi u ovako autoritarnom okruženje ne možete ni da vjerujete svemu što čujete, napominje za DW Dragan Popović, direktor Centra za praktičnu politiku, i pominje demante evropskih političara „kako su Vučiću postavili nekakav ultimatum za rješavanje kosovskog pitanja".

„Stoga se ne može očekivati ni normalan razgovor, u kome bi se ukrštali argumenti, ili vodila neka smislena rasprava o ovako važnom državnom pitanju. Prosto, sve je podređeno političkom rejtingu Aleksandra Vučića, i mi kao građani sada možemo samo da pretpostavljamo šta je Srbiji predočeno, i kakav je odgovor Srbije na sve to", ocjenjuje Popović.

Oštru političku polarizaciju unutar srpske opozicije Popović vidi kao svjesno ili nesvjesno pomaganje Aleksandru Vučiću:

„Desne stranke opozicije se ponašaju iracionalno, i tako pomažu vlastima. Pomažu mu prije svega tako što stvaraju taj privid da postoji nekakav veliki pritisak sa desnice, ili neke proruske javnosti, i na taj način mu daju prostor da on sebe Zapadu i domaćoj javnosti predstavi kao nekog mučenika i žrtvu. Tako Vučić, koji je inače gospodar života i smrti u Srbiji, predstavlja sebe kao nekoga u teškoj situaciji jer ga pritiskaju neka Milica i Boško“, kaže Popović.

Rasprava o nepoznatom

Dejan Bursać, iz Instituta za političke studije, takođe za DW skreće pažnju na netransparentnost srpske strane oko pregovora sa Kosovom, i dodaje „da mi i dalje nismo sigurni šta sadrži njemačko- francuski prijedlog, iako imamo neke nacrte u domaćim medijima. Ostaje nam, dakle, samo da vjerujemo Vučiću da je to zaista taj prijedlog, ili je to neka njegova strategija da u javnost izađe sa najgorim scenarijom, i da neku kasniju blažu varijantu koja će biti usvojena predstavi kao svoj veliki uspjeh", ocjenjuje Bursać.

Predsjednik Srbije je na sjednici srpskog parlamenta predstavio i svoju politiku, ili plan u 10 tačaka za Kosovo i Metohiju, ali to obuhvata i evropske integracije i privredni razvoj. Tu nema nekih velikih iznenađenja- govori se o miru i stabilnosti, bezbjednosti za Srbe na Kosovu, gdje se kaže da Srbija neće odgovarati na provokacije, osim ako životi i imovina Srba budu ugroženi kao 2004 godine.

Održavanje konflikta?

Aleksandar Vučić je prosto morao sa nečim da izađe u domaću javnost, smatra Dejan Bursać, „jer se stvorio utisak po reakcijama da je Vučić pristao na nešto što se uslovno rečeno može vidjeti kao priznanje Kosova. Tako gledam i ovaj nastup u skupštini, kao pokušaj da se umanji ta šteta u javnosti".

Više puta je na ovoj posebnoj sjednici ponovljeno da su za Beograd crvene linije formiranje Zajednice srpskih opština (ZSO) i protivljenje članstvu Kosova u Ujedinjene nacije. S jedne strane bi se stoga moglo pomisliti da Srbija nema toliko razloga za brigu, jer ZSO na kraju mora dobiti, a neće pristati na ulazak Kosova u U.N.

Dragan Popović ističe da je „čitava drama oko toga da se održi konflikt, jer bez njega nema ovolikog podizanja tenzija i unošenja straha kod ljudi u Srbiji. Što se tiče Kosova u U.N, to neće zavisiti od Srbije. Srbija može da kaže kako nema ništa protiv toga, ali o tome na kraju odlučuju mnogo značajniji faktori poput Rusije i Kine“, naglašava direktor Centra za praktičnu politiku.

ZSO - važan samo na papiru

Ako pogledamo ono što se pojavljuje kao njemačko- francuski prijedlog, tu vidimo da se faktični radi o priznanju Kosova, skreće pažnju Dejan Bursać:

„Srbija sa druge strane dobija ZSO kao nešto se marketinški može predstaviti kao uspjeh građanima Srbije. Ali, ZSO se može ispostaviti kao nešto što nema nikakvu važnost osim na papiru. Imamo tu primjer Zajedničkog vwijeća opština, koje je formirano na osnovu Erdutskog sporazuma 1997 godine. Ono na papiru ima velika ovlašćenja, ali u praksi funkcioniše kao obična nevladina organizacija“, primećuje Bursać.

Sankcije Rusiji neizbježne?

Prateći dio skupštinske rasprave, ali ne manje važan, jesu i sankcije Rusiji, o kojima srpski političari sve otvorenije govore.

Predsjednik Srbije tako kaže „da će Srbija najvjerovatnije morati da uvede sankcije Rusiji“, i da „država zbog neuvođenja sankcija već plaća visoku cijenu“. Horski su to ponovili i drugi visoki predstavnici srpskih vlasti, a Dragan Popović primjećuje da je „Vučić sve to to uvezao u jedan paket zajedno sa zapadnim pritiscima oko Kosova, i da će tu pokušati da nešto trguje oko oba pitanja. Iskreno, nisam tu primpijetio neki preveliki pritisak oko sankcija Rusiji. Da je postojao, do sada bismo već imali barem nekakav vid sankcija Rusiji“, smatra Popović.

Dejan Bursać kaže da taj pritisak postoji, i da je tu manevarski prostor sužen nakon rata u Ukrajini:

„Vjerujem da će se gledati da ukoliko do toga dođe to bude u što manjem obimu. Ali, mislim da će do nekog usklađivanja ipak doći. To će možda biti pridruživanje dijelu sankcija, ali taman toliko da ne ugrozi nešto što bi bio nacionalni i ekonomski interes Srbije. Naravno, pitanje je kako će to shvatiti ruska strana“, zaključuje Dejan Bursać.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu