Za mnoge Srbe je Karadžić još uvijek "heroj"

Spiegel Online piše da je u Haškom tribunalu sa 40 godina zatvora kažnjen "jedan od najbrutalnijih protagonista ratova u bivšoj Jugoslaviji devedesetih godina". Podsjećajući na opsadu Sarajeva i više od 11.000 ubijenih u tom gradu, kao i na genocid počinjen u Srebrenici, Spiegel Online piše da je "kao predsjednik samoprozvane bh. srpske republike Karadžić, prema navodima međunarodnih promatrača, naredio brutalnu kampanju 'etničkih čišćenja' protiv muslimanskog stanovništva. Oko milijun ljudi je protjerano. Ukupno je u ratu u BiH ubijeno skoro 100.000 ljudi i na desetine tisuća žena je silovano."

Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) u svom komentaru navodi da presudom Radovanu Karadžiću "sada i pravno završava najkrvavije poglavlje ratova koji su izbili usljed raspada Jugoslavije. Radovan Karadžić od danas više nije više samo optuženi, već osuđeni ratni zločinac. Tu činjenicu će i žalbeni proces teško moći promijeniti. U Bosni i Hercegovini presuda, doduše, neće moći zacijeliti rane, ali će žrtvama i obiteljima žrtava makar dati jedan osjećaj kasne, iako veoma kasne pravde." U nastavku FAZ piše da je Tribunal u Den Haagu politiku za koju je bio odgovoran Karadžić nazvao onim što i jeste, "zlom i zločinačkom", ali da to utvrditi "ne znači da se zločini bh. muslimana ili Hrvata nad Srbima mogu umanjiti ili čak negirati. Ono što je za Sjedinjene Američke Države bio 9/11, odnosno teroristički napad na svjetski trgovački centar u New Yorku, to je za bh. muslimane bio '7/11' - masakr u Srebrenici koji je počinjen 11. srpnja 1995. godine. Dok Ratko Mladić snosi glavnu odgovornost za provedbu zločina u Srebrenici, sam masakr je politički bio sastavni dio i okrutno-logična posljedica jedne ideologije za koju odgovornost u prvom planu odgovornost snosi Karadžić."

Presuda na godišnjicu bombardiranja Srbije

List se dalje osvrće i na reakcije u Srbiji, navodeći da će one biti isto toliko značajne kao i sama presuda. FAZ s tim u svezi podsjeća da je nakon uhićenja Karadžića 2008. godine u Beogradu tadašnji glavni tajnik Srpske Radikalne Stranke (SRS) Aleksandar Vučić, a današnji premijer Srbije, prosvjedovao protiv izručenja Tribunalu te da je Karadžića nazvao "simbolom (srpskog) patriotizma", a tadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića nazvao "diktatorom" i "izdajicom" koji surađuje sa Zapadom. Danas, međutim, Vučić govori drukčije, piše FAZ, kritizirajući ujedno Tribunal zbog toga što je presudu terminirao upravo na godišnjicu početka NATO-ovog bombardiranja Srbije. "Naravno da Tribunal može zastupati stajalište da rat na Kosovu i proces protiv Karadžića formalno nemaju ništa zajedničko, što je formalno potpuno točno. Ali Tribunal ne djeluje u bezračnom prostoru, on jeste, htio ili ne htio, i politički akter", piše FAZ.

List se dalje osvrće i na sljedeću veliku presudu u Tribunalu koja bi trebala biti izrečena krajem narednog tjedna, a to je, nakon rekordnih 13 godina procesa, presuda Vojislavu Šešelju. "Ukoliko se zdravstveno stanje Ratka Mladića dodatno pogorša, to bi mogla čak biti posljednja važna haška presuda u slučaju Jugoslavije. Presuda u slučaju Šešelja, mentora današnjeg premijera Srbije, će i iz drugog razloga biti važna. Naime, dok su svi drugi optuženici Tribunala danas ili mrtvi, bolesni, u zatvoru ili irelevantni, Šešelj je, pored albanskog gerilca Ramusha Haradinaja, jedini koji još igra ulogu u politici. On je glavni kandidat Srpske Radikalne Stranke na parlamentarnim izborima u Srbiji, zakazanima za 24. travanj", piše FAZ.

Süddeutsche Zeitung (SZ) također donosi komentar na presudu Karadžiću u kojemu navodi da "to što su ga haški suci osudili ne samo za napade na civile, progone, teror, otmice i ubojstva, već i za genocid je najmanja mjera povijesne pravde za desetine tisuća žrtava i stotine tisuća pripadnika obitelji žrtava. Međutim, isto tako je istina da je Karadžić ostvario svoj glavni cilj. Republika Srpska u kojoj žive još skoro samo Srbi je realnost. Preživljavanje Bosne i Hercegovine, u okviru koje se službeno nalazi RS, srednjoročno i dugoročno gledano je upitno. Konflikt je samo zamrznut. Mnogi Srbi još uvijek sebe vide kao žrtve, Karadžić važi i dalje za heroja, a njegov ubilački nacionalizam kao opravdan. Razumijevanju, pa i pomirenju nema ni traga. Međunarodna zajednica bi ustvari trebala skinuti s funkcije Milorada Dodika koji inače sije razdor i sabotira jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu - za što je pravno još uvijek ovlaštena. No, ipak međunarodnoj zajednici, s obzirom na brojne druge međunarodne krize, nedostaje energija da se trajno angažira na Balkanu. Tamo zloduh Radovana Karadžića još uvijek nije poražen."

Novim generacijama je Karadžić još samo smiješan

Die Welt u svome komentaru presudu Karadžiću uspoređuje s takozvanim Nürnberškim procesima koji su se nakon Drugog svjetskog rata u Njemačkoj vodili protiv nacista. Ovaj list piše da su ti procesi u Njemačkoj rezultirali jednom vrstom "ozdravljenja pomoću sudstva: istina je otkrivena, došlo je do kajanja zbog zločina, stvorena savjest." Stoga Die Welt u slučaju presude Karadžiću postavlja pitanje: "Može li tu doći do slične katarze? Može li to zbližiti Bošnjake i Srbe u BiH? Zasada izgleda ne. Možda će presuda zacijeliti duboke duševne rane kod bh. muslimana. Ali mnogi Srbi još uvijek smatraju da Karadžiću moraju zahvaliti za njihov disfunkcionalni entitet Republiku Srpsku. Osnivanje država često prati i stvaranje mitova koje zatim sljedeće generacije njeguju. Klasični instrument politike. U slučaju bh. Srba taj mit govori o tome da ih je Karadžić sačuvao toga da nad njima vladaju muslimani. Ratni zločini? Ništa strašniji od onih koje je počinila druga strana, uvjereni su brojni Srbi. Međunarodno pravosuđe? Pravda pobjednika."

U nastavku se i Die Welt osvrće na Milorada Dodika koji, kako piše ovaj list, "zgrade naziva po Karadžiću i stalno govori o tome kako želi dovršiti njegovo djelo - tako što prijeti referendumom pomoću kojeg želi otcijepiti srpski dio BiH od zajedničke države. A ipak, BiH je nedavno podnijela zahtjev za članstvo u Europskoj uniji. To bi moglo za posljedicu imati druga stvaranja identiteta, druge perspektive budućnosti. Postoji jedna nova generacija mladih ljudi koji u Karadžiću ne vide ni dobro ni zlo, već samo ono smiješno. Njegova loša poezija. Kosa. Neuspjeh njegove politike, njegova skurilna maska kao liječnika alternativne medicine, njegove nebulozne teze. Tu isklijava jedno novo sjeme koje može donijeti plodove. Sjeme pravne države usmjereno protiv balkanskih mitova o krvi i zemlji/teritoriju/tlu."