Predsjednik Haškog tribunala kritikovao Srbiju

Predsjednik Haškog suda Karmel Ađijus, a nešto kasnije i glavni tužilac Tribunala Serž Bramerc, boravili su u zvaničnoj posjeti Beogradu. To su bile posljednje posjete haških zvaničnika uoči podnošenja izvještaja Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija (UN) i skorašnjeg zatvaranja tog suda. Iako u zvaničnom saopštenju Haškog tribunala nakon posjete Beogradu stoji da je ona „bila uspješna", to ipak nije moglo sakriti neka neslaganja koja su se mogla čuti u Srbiji. Saopštenje dalje kaže kako je posjetu predsjednika tog suda Karmela Ađijusa obilježio „iskren i otvoren dijalog“ o temama iz domena rada Tribunala, kao i o „regionalnoj saradnji u krivičnom progonu ratnih zločina pred domaćim sudovima“. I pored ocjena o uspješnosti posjete, Karmel Ađijus je upozorio kako Srbija ne sarađuje oko izručenja dvoje radikala, Vjerice Radete i Petra Jojića, optuženih za nepoštovanje tog suda, i da je to razlog za zabrinutost; treći optuženi radikal Jovo Ostojić je u međuvremenu preminuo.

Srpske vlasti su sa svoje strane prilično oštro odgovorile na zamjerke iz Haga. Kao i uvijek u sličnim situacijama najumivenije izjave su stigle iz kabineta predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, odakle je samo napomenuto kako se razgovaralo o vraćanju dokumentacije koja je proslijeđena Tribunalu, i o lošem tretmanu srpskih haških osuđenika u zatvorima; to se prije svega odnosi na tretman srpskih zatvorenika u zatvorima u Estoniji. Najavljeno je i moguće osnivanje informativnog centra Haškog tribunala u Srbiji. Ali, sa druge strane, ostali visoki srpski zvaničnici nisu zvučali baš tako pomirljivo. Možda je najoštrija izjava stigla od srpskog premijera Ane Brnabić, koja je najprije rekla kako i ona ima štošta da zamjeri Tribunalu, i ocijenila „kako Haški sud uopšte nije dao doprinos pomirenju u regionu". Svako će te izjave vidjeti na svoj način, ali ostaje činjenica da su srpske vlasti procijenile da im ovakva retorika neće nanijeti previše štete na Zapadu, i da naravno može dobro doći u vrijeme predstojećih izbora.

Nastavak radikalske politike

Dragan Popović, direktor Centra za praktičnu politiku, kaže za DW kako je izjava premijera jedna „opasna ocjena, i da očito dolazi od nekog ko se ne razumije ni u sam proces suđenja, tako ni u funkcionisanje međunarodnog suda za ratne zločine. Ta izjava samo učvršćuje već postojeću mantru i stereotipe kako je Haški sud nanio više zla nego dobra, kako se tamo samo sudi Srbima, i kako je to politički sud“. A za primjedbe koje su stigle iz kabineta predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je govorio o vraćanju dokumentacije, i tretmanu srpskih zatvorenika, Popović kaže kako je „to već nastavak, da tako kažem, radikalske politike prema Haškom sudu, i uopšte prema cijelom tom procesu suočavanja sa prošlošću. To je nekakav politikantski zahtjev i dnevno-politička izjava kojima u ovom kontekstu nema mjesta. Nije tu svakako riječ ni o kakvom humanizmu, ni o brizi za nečije zdravlje, već je u pitanju čista politika".

Izjava premijera Ane Brbabić je prilično oštra, i vidljivo je iz njenog tona da dolazi od nekog ko nije iz svijeta politike, ocjenjuje za DW Milan Antonijević, predsjednik Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM). „Ovdje govorimo o efektima Tribunala, govorimo o svjedočenjima, govorimo kakva je kampanja vođena protiv Haga u Srbiji i drugim zemljama regiona. Postoje neke možda sporne odluke Tribunala u posljednjih nekoliko godina, ali one zaista ne mogu da bace sjenku na sve ono što je izvedeno pred tim sudom, na ogroman broj presuda, i veliki broj dokaza koje smo tamo vidjeli i čuli“.

Srbija ne ispunjava obaveze

Ocjene čelnika Haškog suda kako Srbija ne sarađuje u potpunosti su apsolutno tačne i opravdane, smatra Dragan Popović. „Postoji nalog Tribunala da dvoje poslanika radikala moraju da se jave tom sudu, postoji domaći zakon o saradnji sa Haškim sudom, i tu nema nikakve dileme". A izjavu ministra pravde Nele Kuburović, koja ističe kako oni ne mogu biti izručeni, jer domaći sud kaže da za to „nema pravnog osnova“, Popović vidi kao nerazumljivu: „Neizručenje tih ljudi ne samo da krši naše međunarodne obaveze, već i domaće zakonodavstvo. Mi stoga moramo da ispunimo zahtjeve te institucije, koju smo priznali kao specifičan dio pravnog sistema Srbije".

Taj stav se mora revidirati, smatra i Milan Antonijević, jer je Srbija prije više godina preuzela na sebe neke obaveze u saradnji sa Hagom. „Mi zato moramo da ozbiljno shvatimo te zahtjeve, jer je to sud čija nadležnost se temelji na osnovu međunarodnih dokumenata, što je i Srbija prihvatila kao zemlja“.

Zvaničnici Haškog suda su tokom svog boravka u Srbiji vlastima skrenuli pažnju i na činjenicu da je haški osuđenik general Vladimir Lazarević predavač na Vojnoj akademiji u Beogradu.„Sa moralne, političke, ili koje god hoćete strane, to je nedopustivo za jednu iole ozbiljnu i demokratsku zemlju, kaže Dragan Popović. A sada je drugo pitanje da li bi time trebalo da se bave predstavnici Haškog tribunala, jer mi se čini da to miješanje pravne i političke strane Tribunala nikada nije donijelo neko dobro". Milan Antonijević smatra da „ukoliko su poruke generala mladim studentima takve da zaista ne ukazuju na odgovornost za kršenje ljudskih prava i za počinjene ratne zločine, onda to može biti predmet interesovanja Tribunala. Podsjećam ovdje i na obavezu Srbije da vodi računa o žrtvama, da vodi računa o ratnim zločinima, a na ovakav način se šalje potpuno pogrešna poruka da neko ko je osuđen za ratne zločine i dalje smatra da za to nema nikakve odgovornosti“.

Poruka primjerena radikalima

Na svoj način je zahtjeve Haškog suda za njihovo izručenje prokomentarisala i poslanik Srpske radikalne stranke (SRS) Vjerica Radeta. „Pošto se tu i tamo čuje da bi moj neodlazak u Hag mogao biti prepreka za ulazak Srbije u Evropsku uniju, ja bih bila najsrećniji čovjek da Srbija zbog mene ne uđe u Evropsku uniju“, izjavila je Radeta. Dragan Popović kaže da je „to potpuno jasna politička poruka, koja je primjerena i gospođi Radeti i stranci kojoj pripada. Ništa drugo i ne bih očekivao od SRS. Ono što je mnogo problematičnije je što iste, ili poruke sa istim konsekvencama, stižu od predstavnika SNS, odnosno vladajuće stranke u Srbiji, a i od samih zvaničnika srpske vlade“.

A šta zaista mislite?

Oštar stav srpskih vlasti nakon susreta sa zvaničnicima Haškog suda za Dragana Popovića nije iznenađenje. „Mislim da je stav vlasti, na čelu sa Vučićem - bez čije dozvole se niko ne bi ni oglašavao po ovom pitanju- takav da procjenjuju da se na ovom pitanju neće previše zamjeriti političkom Zapadu. Ovdje su procijenili da je Haški tribunal pušten niz vodu od strane međunarodne zajednice, i prosto nemaju nikakav strah da kažu ono što u stvari misle i o ratnim zločincima i o suđenjima za ratne zločine. To nam možda najbolje govori šta su vrijednosni temelji sadašnjih vlasti".

Milan Antonijević primjećuje da ovakvi stavovi dolaze od onih koji se ranije nisu izjašnjavali o Haškom sudu, i kaže kako „oni ne dolaze sa svih nivoa vlasti. Sada bi samo trebalo vidjeti da li su oni namijenjeni samo za domaću upotrebu, ili će izazvati neke loše efekte i na međunarodnoj sceni, što nikako ne bi bilo dobro".