Zašto njemački Turci vole Erdogana?

"Erdogana kritiziram vrlo jasno, ali ne zaboravljam što je on učinio za Tursku otkako je 2002. došao na čelo države, i sve što je poboljšao u Turskoj“, kaže Talat Kamran u razgovoru za DW. Kamran je rođen 1959. – u Turskoj, tamo je odrastao, a u Njemačkoj je studirao politologiju. Slično kao on razmišljaju i mnogi drugi njemački Turci. Za njih je Erdogan čovjek koji je uspio suzbiti moć vojske u Turskoj, čovjek koji se pobrinuo za gospodarski procvat zemlje i čovjek koji je jako poticao urbanizaciju i modernizaciju. I čovjek, da se njih pita, koji takvu politiku treba voditi i ubuduće.

Od 1996. Kamran se kao voditelj Instituta za integraciju i međureligijski dijalog u Mannheimu zalaže za bolje razumijevanje između muslimana i kršćana, odnosno između Nijemaca i Turaka. On kritizira trenutno jaku personalizaciju i poziva na trezvenost. „Njemački kritični pogled na Erdogana nije pogrešan, ali ne uvažava turske perspektive“, napominje Kamran. Mnogi, pogotovo mladi Turci ne žele samo ojačati ulogu Erdogana, nego jasno žele podržati demokraciju, dodaje naš sugovornik.

"Naravno da proces demokratizacije u Turskoj još nije okončan, ali ljudi žele ići dalje i u Erdoganu vide jaku figuru koja to može omogućiti. Ljudi se inače boje stanja koje bi nalikovalo građanskom ratu kao u Iraku ili Siriji.“

„Jednostavni ljudi“

Kamran podsjeća na tursku povijest nakon puča 1980. Sve više ljudi iz siromašnih područja u Anatoliji preselili su se u gradove i postali su protuteža gradskoj eliti. „Mnogi njemački Turci imaju korijenje u Anatoliji. U Erdoganu oni vide jednoga od njih“. I doista, Erdogan potječe iz skromne, religiozne obitelji, „prototipu“ tipične generacije gastarbajtera u Njemačkoj.

Činjenicu da se sad Erdogana podržavaju i pripadnici druge i treće generacije turskih doseljenika u Njemačkoj Bülent Bilgi, glavni tajnik Unije europsko-turskih demokrata (UETD – organizator demonstracija u nedjelju), objašnjava ljutnjom mnogih Turaka zbog načina na koji njemački mediji izvještavaju o Turskoj. Oni se, kaže Bilgi, više koncentriraju na puč i nagađanje o tome je li on oslabio Erdogana, nego na to da odaju poštovanje navodnoj pobjedi demokracije nad pučistima.

Nacionalni ponos

"Generacija Erdogan“, tako se zove knjiga koju je napisala novinarka Cigdem Akyol. Tema je analiza društvenih okolnosti u Turskoj. Erdogan na svojoj strani ima prije svega sunitske muslimana, kaže autorica. A to je konzervativna većina društva. Kad se u njemačkim medijima postavi pitanje kako se prihvatljivim može smatrati nekoga tko prijeti svojim protivnicima i ograničava slobobu medija, onda i Cigdem Akyol kaže kako bi valjalo skinuti „njemačke naočale“. Nakon četiri vojna udara Turska je proživjela dugu fazu stabilnosti. „Ljudi su zahvalni Erdoganu za to“, kaže novinarka. Ranije su i svjetovnjaci s visoka gledali na žene koje nose marame, žene koje su čistile toalete turske elite. A to se znatno promijenilo za vrijeme Erdoganove vladavine, podsjeća autorica. I Erdoganova supruga nosi maramu. „Erdogan je Turcima ponovno vratio nacionalni ponos, to se sviđa i mnogima od oko milijun i pol njemačkih Turaka“, objašnjava Akyol.

Turski pogled

Ludwig Schulz, turkolog s Njemačkog instituta za orijentalna pitanja u Berlinu, potvrđuje da mnogi njemački Turci gušenje državnog udara smatraju prije svega kao uspjeh turskog društva i demokracije. Schulz kaže da se nacionalni ponos i podrška Erdoganu može objasniti i time da se mnogi njemački Turci informiraju iz provladinih medija.

U svim razgovorima s boljim poznavateljima Turske uvijek se iznova napominje da Erdogana ne podržavaju svi njemački Turci. Roy Karadag, politolog na Sveučilištu u Bremenu za list „Die Welt“ o tome je rekao sljedeće: „Među njemačkim Turcima ima sve više sukoba oko toga tko ovdje zapravo može u njihovo ime govoriti, djelovati ili mobilizirati“. UETD u Kölnu je, smatra on, htio pokazati da je većina njemačkih Turaka za Erdogana. Diskusije su u tijeku, i sve više se zaoštravaju zbog napetosti u njemačko-turskom odnosu. Savezni predsjednik Turske zajednice u Njemačkoj, Gökay Soufuoglu, za „Focus“ je o tome rekao: „Postoji jaz unutar turske zajednice. Raskidaju se prijateljstva. Ima problema čak i unutar obitelji“.