Zašto SPD oklijeva da uđe u vladu sa Merkelovom

Sredina 19. vijeka u Njemačkoj je vrijeme velikih promjena i velike krize. Industrijalizacija i rast broja stanovnika doveli su do masovnog siromaštva. Protesti protiv društvene nejednakosti između vlasnika fabrika i radnika bili su sve češći. Socijalistička radnička partija Njemačke SADP spada u prve organizacije koje su se založile za ugrožena radnička prava. Bila je trn u oku vlastodršcima Njemačkog carstva. Stranačka okupljanja bila su zakonom zabranjena. Ali i pored velikog pritiska, ona je postajala sve omiljenija. SADP se 1890. godine preimenovao u Socijaldemokratsku partiju Njemačke (SPD). To je najstarija njemačka stranka. Po završetku Prvog svjetskog rata dobija šansu da učestvuje u politici. U vrijeme Vajmarske Republike – prve parlamentarne demokratije u Njemačkoj – socijaldemokrate postaju dio vlade. Žene dobijaju pravo glasa 1918. godine, za šta se SPD zalagao punih dvadeset osam godina.

Progoni nacista

Međutim, nestabilna politička situacija i svjetska ekonomska kriza omogućili su da 1933. godine na vlast dođe Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija Adolfa Hitlera. Brojne socijaldemokrate, ljudi koji su se borili za svoje ideale i nisu željeli da napuste zemlju, stradali su u koncentracionim logorima ili su bili ubijeni.

Hans Kojne sa Instituta za istraživanje demokratije na univerzitetu u Getingenu smatra da je to bilo veoma važno iskustvo za socijademokrate. Istorijski narativ stranke ukazuje „da je u mračna vremena njemačke istorije i diktature, SPD bio demokratska snaga otpora i da je taj stav sačuvan do danas".

SPD na vlast dolazi 1969. godine u koaliciji sa Strankom slobodnih demokrata (FDP- liberali), a Vili Brant postaje prvi socijademokratski kancelar. Brant se zalagao za politiku pomirenja sa zemljama Varšavskog pakta. Njegov pad na koljena u Varšavi, 7. decembra 1970. godine pred spomenikom žrtvama nacizma, privukao je veliku pažnju svjetske javnosti.

Od Nobelove nagrade do povlačenja

To je bio izuzetan čin za njemačku istoriju, ocjenjuje Tomas Poguntke. „Istorijski gledano, Brantova politika prema Istoku, najveće je dostignuće poslijeratnog SPD", kaže za DW direktor Instituta za istraživanje stranaka sa Univerziteta u Dizeldorfu. U to dostignuće spada „liječenje ratnih rana, ali i pomirenje sa političkom realnošću: podjela Evrope, gubitak oblasti na Istoku, podjela Njemačke". Za svoju politiku prema Istoku, Brant je dobio i Nobelovu nagradu za mir. Međutim, sa kancelarske funkcije iznenada se povlači, nakon što je otkriveno da je njegov saradnik, Ginter Gijom, bio špijun DDR-a. Branta je naslijedio ministar finansija Helmut Šmit. Ali možda najveći izazov za stranku tek predstoji.

Agenda 2010 podijelila SPD

Nakon ere Helmuta Kola, dužnost kancelara 1998. godine preuzima Gerhard Šreder. On uvodi „Agendu 2010", koja vodi ka smanjenju socijalne pomoći, pomoći za nezaposlene i smanjenu plata sa ciljem rješavanja problema dugoročne nezaposlenosti. Iako je privredna situacija možda opravdavala taj Šrederov korak, tradicionalisti u SPD-u i stalni birači smatrali su da su ostavljeni na cjedilu. Govorili su o prodaji duše stranke. Ljevičarska stranačka frakcija se otcijepila i ujedinila sa nasljednicima bivše istočnonjemačke vladajuće partije. U kasnijoj velikoj koaliciji sa Angelom Merkel na čelu, SPD je bio primoran na dalje ustupke, od kojih je na kraju profitirala kancelarka. Neuspjeh na pokrajinskim izborima, česte promjene u stranačkom vrhu i neprestane unutarstranačke tenzije, uticali su na gubitak orijentacije. Od te slabosti profitirale su druge stranke poput Ljevice ili desničara iz Alternative za Njemačku (AfD).

Konkurencija i s lijeva i s desna

SPD sada ima više konkurenata i našao se u krizi, smatra politolog Poguntke. „Kada je stranaka više, gotovo je neizbježno da one pojedinačno slabe“. Uz to, unutar SPD još uvijek „nije tačno definisano da li bi stranka više trebalo da se usmjeri ka centru ili da opet više njeguje ljevičarske vrijednosti". Nakon posljednjih izbora za Bundestag, SPD je htio da se reformiše i da utvrdi koje vrijednosti treba da slijedi, odbacujući mogućnost formiranja nove velike koalicije. Vrh stranke sada ponovo govori o tome. U kojoj mjeri SPD može da ostane dosljedan svojim idealima za koje se toliko dugo borio i toliko ispaštao? Poguntke sa univerziteta u Dizeldorfu smatra da ništa nije isključeno: „Stranka je sada podijeljena između želje da se iz opozicije bolje pozicionira i pritiska da uđe u veliku koaliciju.“ Još uvijek se ne zna šta će članovi stranke odlučiti. „Sve bi moglo da se završi teškim porazom rukovodstva stranke."