Zid šutnje u RS : Tomašica (ne)može pokrenuti svijest

284 građana prijedorske opštine pokopana su proteklog vikenda na mjesnim grobljima. Ekshumirani su iz najveće masovne grobnice u BiH koja je otkrivena prošle godine a u kojoj se pretpostavlja da krije kosti preko hiljadu prijedorskih Bošnjaka i Hrvata. I pored svega ovoga i pored činjenica o kojima se već sve zna kada je u pitanju zločin nad nesrpskim stanovništvom prijedorske regije, zašto taj dan nije bio obilježen na dostojanstven način i na teritoriji RS, u tom slučaju na teritoriji cijele BiH.

Svake godine postoji jedan zid šutnje, prvo kada je riječ o srebreničkom genocidu a sada i o strašnom zločinu nad prijedorskim stanovništvom koje je pronađeno u masovnoj grobnici Tomašica. Sada se čak ti događaji koriste u predizborne svrhe gdje tobože Bošnjaci provociraju Srbe tako da je sve podignuto na jednu višu stepenicu užasa od one koja je bila do sada, opet u predizborne svrhe i opet se licitira tijelima, što je najužasnije od svega“, kaže Dragan Bursać, novinar i kolumnista portala BUKA.

Pavić: „Učinićemo napredak“

„Licitira se godinama, više od dvije decenije. Prijedorske vlasti nijeme su na zahtjeve porodica žrtava po svim pitanjima. Nedavno je iz Udruženja „Prijedor 92“ predloženo opštinskim vlastima da se izgradi spomen obilježje ne samo nesrpskim žrtvama, već svim prijedorskim žrtvama. Međutim ni to nije naišlo na razumjevanje kod opštinskih vlasti, čak ni kada su proteklog vikenda sahranjeni posmrtni ostaci 284 žrtve.

DW: „Gospodine (gradonačelnik Prijedora Marko) Paviću, zbog čega opština Prijedor, kada to već nije urađeno na entitetskom nivou, nije proglasila dan žalosti tokom komemoracije i sahrane prijedorskih žrtava iz masovne grobnice Tomašica?

„Ja ne bih htio ovdje iznositi svoje lično mišljenje, ja sam ga iznosio tamo gdje sam trebao. Mrtvi zaslužuju poštovanje a naročito u gradu Prijedoru jer su to naši sugrađani. Ja sam i bio na njihovoj dženazi, da izrazim poštovanje prema njima i saučešće porodicama. Nažalost oko proglašenja dana žalosti nije bilo konsenzusa i ja sam u razgovoru sa relevantnim faktorima u Prijedoru i mi ćemo tu učiniti napredak“, rekao je Pavić za naš program.

Komemoracija i svadba a između ulica

Zid šutnje koji je i u medijima i u javnosti bio prisutan proteklog vikenda nastavak je negiranja svega onog što se desilo na području ove opštine, smatra novinarka sarajevskog Oslobođenja iz Banjaluke, Gordana Katana. Takođe smatra da je barem grad Prijedor trebao pokazati pijetet prema tolikim žrtvama i proglasiti dan žalosti. „Još je sramotnija činjenica da je u subotu (19.7.) kada je kolona sa posmrtnim ostacima iz Identifikacionog centra Šejkovača prevozila posmrtne ostatke na stadion u Kozarcu, prolazila kroz centar grada. U isto vrijeme, iako se znalo da će kolona prolaziti, bila je svadba sa muzikom ispred hotela. Makar se moglo na tih 5-10 minuta prestati i na taj način pokazati poštovanje prema žrtvama“.

I mediji su ovog puta „pali“ na ispitu. Koliko god se trudili da budu nezavisni, i oni opozicioni, to im ne ide od ruke. Način na koji je u javnosti prezentovana komemoracija i cijela priča oko Tomašice, slažu se sagovornici, govori o tome da ni kod medija ne postoji poštovanje prema žrtvama.

„Mediji ne da su mogli nego su morali, ako su imali iole etičkog standarda u sebi, a nisu, da progovore o tome, da progovore bar taksativno, emotivno niko od njih nije očekivao. Šta više, primjetna je napadna šutnja o tim stvarima. Sa ovakvim ljudima na čelu vlasti, konkretno u RS i sa ovakvim stanjem svijesti u cijeloj javnosti, ne može se očekivati poboljšanje “, kaže Bursać.

Trebaće decenije

Zbog svega ovoga profesor Ivan Šijaković ne vidi da bi u skorije vrijeme moglo doći do promjene svijesti, ne samo kod vlastodržaca, već nažalost i kod cijele javnosti. Za bilo kakvu značajniju promjenu trebaće dosta vremena, kategoričan je Šijaković navodeći da smo zarobljeni, svako u svom rovu i etničkoj grupi: „Sve mjerimo time kakav će odraz naši postupci imati na našu etničku grupu, nespremni smo da priznamo svoje greške i nedjela. Mislim da još dugo to neće biti...Radi se o decenijama, osim ako neki međunarodni faktor uradi nešto, međutim sumnjam. Subjekti koji vladaju ovdje počivaju na tom unutrašnjem nacionalizmu i na tome da stalno šire stah od drugih. To će vjerovatno ostati još dugo“, zaključuje Šijaković.