Šansa za trajni mir u Ukrajini?

Sadašnje poštivanje primirja koje je u veljači dogovoreno za istok Ukrajine iznenadilo je isto tako kao i eskalacija nasilja uoči sastanka na vrhu u Minsku na kojem su sudjelovali njemačka kancelarka Angela Merkel, francuski predsjednik Francois Hollande, ukrajinski predsjednik Petro Porošenko i njegov ruski kolega Vladimir Putin. "Tko tako brzo može obustaviti nasilje, moći će isto tako brzo ponovo početi pucati", izjavio je jedan diplomat sa Zapada u Kijevu. Jasno je da je pri tome mislio na Moskvu. Velike su sumnje u uspjeh mirovnog sastanka na vrhu koji se ovoga petka (2.10.) održava u Parizu, a na kojem o uspostavi trajnog mira na istoku Ukrajine pregovaraju Ukrajinci i Rusi uz posredovanje Njemačke i Francuske. Pa ipak, u Ukrajini se budi nada.

Intenzivni diplomatski napori

Početkom ovoga tjedna Kijev, Moskva i pobunjenici su uz posredovanje OESS-a dogovorili povlačenje teškog naoružanja. To znači da se na 15 kilometara od crte razgraničenja moraju prije svega povući oklopna vozila. U protekla četiri tjedna relativnog primirja ta su vozila bila samo strateški raspoređivana. "Promatramo vojna kretanja na obje strane", rekao je još prošli tjedan zamjenik šefa OESS-ove promatračke misije Alexander Hug. "Još uvijek je previše oružja u sigurnosnoj zoni.“ Pitanje je hoće li sada doći do povlačenja. Pa ipak, još prije tri mjeseca nitko u Kijevu se ne bi kladio da će ljeto na istoku Ukrajine proteći mirno. Naprotiv: ukrajinsko državno vodstvo očekivalo je veliku ljetnu ofanzivu pobunjenika. To je bilo spriječeno intenzivnim diplomatskim naporima, priznao je jedan savjetnik ukrajinskog predsjednika hvaleći njemačko-francusku kriznu intervenciju.

Kako se doznaje iz krugova bliskih ukrajinskom predsjedniku, Kijev je izradio katalog zahtjeva bez čijeg ispunjenja neće biti pomaka na sastanku u Parizu. Prije svega se protivi održavanju jednostrano organiziranih izbora od strane proruskih pobunjenika i to bez međunarodnog nadzora. Moguće je da će izbori biti odgođeni za veljaču. Za Ukrajinu ne dolazi u obzir ni međunarodno priznavanje okupiranih regija. Istovremeno će se Kijev u Parizu ponovo založiti za slanje mirovnih postrojbi na istok Ukrajine.

Od Minska II do Minska III?

No i Kijev oteže s ispunjavanjem dogovorenoga. Tako je nedavno za kraj prosinca odgođeno glasovanje u parlamentu o decentralizaciji zemlje, a koje je trebalo biti održano u listopadu. Decentralizacija je temelj za omogućavanje samouprave separatista. Kijev ne želi samo tako ispustiti iz ruku svoje najjače sredstvo pritiska. "Mi ovdje plaćamo visoku cijenu", podsjeća jedan ukrajinski diplomat. Dijelovi naoružanih nacionalističkih dobrovoljačkih postrojbi tvrde da bi u tom slučaju njihova borba bila uzaludna. Kod prvog čitanja ustavnih reformi 31. kolovoza pred parlamentom su letjele ručne granate u čijoj je eksploziji teško ranjeno više ljudi. Očito je da i iz tog razloga ukrajinski predsjednik želi veću nazočnost međunarodnih snaga.

I stvarno: nije jasno kako bi bez pojačane međunarodne nazočnosti na istoku Ukrajine mogao biti proveden dogovor iz Minska. U tom dokumentu se kao datum za izvršenje većine točaka navodi 31. prosinca. Tu je, kao prvo, kontrola ukrajinsko-ruske granice na okupiranim područjima. U Kijevu malo tko vjeruje da bi to moglo biti provedeno. To je prvenstveni razlog zašto neki u Kijevu priželjkuju misiju EU-a za osiguravanje granica. Jedina misija koja sada djeluje u regiji, ona OESS-ova, jedva izvršava svoje promatračke zadaće. Broj pripadnika misije je prije nekoliko mjeseci povećan sa 500 na 1.000, no sada je tu samo 540 nenaoružanih promatrača koji nemaju pristup na 40 posto okupiranog područja.

Zato se krizna diplomacija već tjednima usredotočuje na usavršavanje sporazuma. Tako bi iz drugog sporazuma iz Minska trebao nastati Minsk III. Do ispunjavanja središnje točke sporazuma iz veljače proteklo je sedam mjeseci. No sada barem oružje miruje.