Šta je ostalo od protestnog pokreta u Turskoj?

Slike su slične - vodenim topovima, suzavcem i gumenim metcima turska policija interveniše protiv bijesne mase demonstranata. Novi talas protesta uslijedio je nakon rudarske nesreće u Somi. Prije godinu dana je jedan planirani građevinski projekt u Gezi parku u Istanbulu, izazvao demonstracije. I danas isto kao i prije godinu dana iza protesta je daleko više od jednog događaja. Riječ je o duboko ukorijenjenom nezadovoljstvu šefom vlade Redžepom Tayipom Erdoganom i politikom njegove islamsko-kozervativne stranke AKP. Istovremeno se čini da je ojačala moć premijera. Na lokalnim izborima u proljeće je njegova stranka osvojila 45 odsto glasova i time postigla još bolji rezultat nego 2009.

Cenzura interneta

I najnovije debate o ograničavanju slobode izražavanja mišljenja u Turskoj kroz privremeno blokiranje twittera i video portala YouTube, Erdoganu nisu mnogo naškodile. "To je samo jedna tema koja se odnosi na velike gradove i studente", kaže Murat Erdogan, politolog sa Hacettepe univerziteta u Ankari. "To nije tema za široko društvo.

Mnogi uopšte nemaju pojma šta je problem i šta je zabranjeno." Ipak, navodi Murat Erdogan, nakon protesta prije godinu dana, u vladi postoji jedna vrsta "gezifobije" - straha da se ne može kontorlirati jedan veliki protestni talas. Za Erdogana je tako mnogo jednostavnije da se u parlamentu bori portiv slabe opozicije, nego protiv masovnih demonstracija na ulicama.

Slaba opozicija

I upravo ta slaba opozicija je po mišljenju politologa jedan od glavnih razloga za Erdoganov kontinuirani uspjeh. Za slabost opozicije postoje mnogi razlozi. Turski izborni sistem za parlamentarne izbore, izbor "Velike nacionalne skupštine", predviđa minimalni izborni prag od deset posto. AKP je na izbore prvi put izašla 2002. Iako je osvojila samo 34 odsto glasova, u prlamentu je zahvaljujući izbornom zakonu dobila skoro dvije trećine poslaničkih mjesta.

Pored toga, kaže Murat Erdogan, opozicija je upetljana u ideološke debate: "Ljevičarska stranka je do sada pokazala malo interesa za probleme običnih ljudi. Za nju su bili važni kemalizam i turska Republika."

Sa ulice u parlament

I protestni pokret nastao tokom demonstracija u Gezi parku je do sada propustio da ujedini svoje političke zahtjeve i okupi ih u jednoj stranci, kaže Ekrem Eddy Güzeldere, politički analitičar i novinar iz Istanbula. To s jedne strane ima veze s tim da je formiranje stranaka u Turskoj vrlo komplikovano, skupo i administrativno teško, a s druge strane s tim da to nije bila organizovana grupa koja se tamo okupila, već zajednica s različitim hijerarhijskim centrima.

Güzeldere navodi međutim da je kroz protestni pokret bar pokrenut proces koji je dugoročno promijenio civilno društvo. "Ali dok se on pretvori u političku formu ili postane utjecajniji u postojećim političkim strukturama, moglo bi potrajati i deceniju."

Uoči predsjedničkih izbora

U augustu će u Turskoj biti održani predsjednički izbori. Tada će po prvi put narod direkno birati turskog predsjednika. Stranke imaju vremena do kraja juna da nominuju svoje kandidate. Pretpostavlja se da će premijer Redžep Tayip Erdogan nastupiti kao kandidat AKP-a, jer je formalno isključena mogućnost da dobije dalji mandat na funkciji premijera.

Erdogan do sada nije zvanično potvrdio svoju kandiduru. Eksperti njegove polarizirajuće nastupe ocjenjuju međutim kao jasan signal da je predizborna utrka već počela. Najnoviji izvještaji o njegovim nesuosjećajnim nastupima nakon rudarske nesreće u Somi i fotografija na kojoj njegov savjetnik tuče jednog demonstranta, teško da će imati utjecaja na za uspjeh njegovog izbora, smatra novinar Güzeldere. "Fotografija nasilnog savjetnika nije objavljena niti u jednim novinama koje su bliske AKP-u, tako da mnogi birači AKP-a o tome ništa ne znaju."