Život ili novac

Slučaj iz Hamburga zvuči poput kakvog slučaja iz filma o mafiji. Ucjenjivač već od ranije poznat policiji, muškarac prijavljen kao nestala osoba, pronađen je u području svježe renoviranog ulaza u jedan restoran. Nanjušili su ga policijski psi. 30 centimetara ispod zemlje. Zabetoniranog. 52-godišnji vlasnik restorana ga je, kako se sumnja, ustrijelio nakon što su reketarski zahtjevi ucjenjivača postajali sve drskiji i drskiji.

Slučaj iz Hamburga samo potvrđuje ono što je stvarnost (i) u Njemačkoj: reketarenje je još uvijek dio organiziranog kriminala protiv kojeg se bore specijalne policijske snage. Nedjela se događaju uglavnom unutar homogenih krugova stanovništva. Posebice često su pogođeni, po navodima policije, ruski, turski i talijanski građani Njemačke, sa svojim radionicama, dućanima, restoranima i kafićima.

"Često na njih pritisak vrše njihovi zemljaci“, priča Jürgen Roth nakon što je istraživao ovaj fenomen za knjige koje piše. Policijska saznanja potvrđuju njegove teze: „Počinitelji govore isti jezik, odlično poznaju stanje u domovini i mentalitet svojih žrtava.“

Klasični oblik ucjenjivanja, kod kojeg se odjednom pred vratima pojave mišićavi razbijači i prijete likvidacijom, očito je zastarjeli model. Proteklih godina u Njemačkoj nije bilo krvoprolića kao u Duisburgu u kolovozu 2007., kada je ustrijeljeno šest pripadnika mafije. Već odavno se u nekim slučajevima radi o reketu novčanih iznosa koji su puno veći od prosječno iznuđene svote (50.000 eura), tvrde istražitelji.

Digitalno reketarenje

Christian Pfeiffer, kriminolog i dugogodišnji direktor Kriminološkog istraživačkog instituta Donje Saske, ovako opisuje današnje reketarenje: „Ucjene su danas pretežito anonimni cyber kriminal, zato što policija na tom polju ima puno manje istražnih mogućnosti.“

Varijanta 1: najprije stigne e-mail bez sumnjivih privitaka. U njemu stoji da jedan konkurent navodno planira uništiti posao žrtve ucjenjivača. U mailu se onda nudi „usluga“ – eliminiranje konkurencije. Konkretno se demonstrira da „ponuđač“ usluge ima i moć to stvarno učiniti. Odjednom s računala nestaju podaci žrtve, a kasnije ih „ponuđač“ besplatno vraća. A žrtva treba platiti za obranu od konkurenta, koji bi, da se zna, postupio na sličan, učinkovit način. Poruka je jasna.

Varijanta 2: često se primjenjuje kod vlasnika restorana. Na webu se u više navrata sabotira sustav za rezervaciju mjesta, mušterijama se pokušava „zgaditi“ posjet lokalu. A da bi se to zaustavilo, mora se, pogađate već – platiti.

U jednoj studiji, najvećem europskom istraživanju cyber-kriminala, uskoro bi se trebalo prikazati i analizirati takve slučajeve, najavljuje Pfeiffer.

Kriminal u sivoj zoni

Ucjene se rijetko prijavljuje. Zato i nije poznat točan broj tih slučajeva, ali sigurno ih je puno. U njemačkom Kaznenom zakonu, osim toga, uopće se reketarenje zasebno ni ne tretira. U policijskim statistikama se reketarenje zato uglavnom „skriva“ iza drugih kaznenih djela poput iznuđivanja, tjelesnih ozljeda i slično. Najaktualniji podaci su iz 2014. Njemačke su vlasti evidentirale 94 slučaja reketarenja. U pet godina prije toga bilo ih je oko 140.

Kako se zaštititi?

Njemačke savezne pokrajine se različito nose u borbi s kriminalcima. U Bavarskoj, sudeći po navodima policijskog sindikata, gotovo da i nema financijskih i kadrovskih problema. U Sjevernom Porajnju i Vestfaliji, ali i na istoku Njemačke, stvari izgledaju drugačije.

Rainer Wendt, predsjednik saveznog Sindikata njemačke policije, žali se na štednju u tehničkom opremanju službenika i u vođenju kadrovske politike. Sve teže je, kaže on, voditi istražne postupke o kompliciranim slučajevima organiziranoga kriminala.

Ima i puno inicijativa potaknutih između policije i drugih organizacija koje se mogu pohvaliti i uspjesima. Industrijska i trgovačka komora u Kielu primjerice nude pomoć kako se otarasiti ucjenjivača. Pravna referentica Tina Möller: „Branite se od početka! Ni u kojem slučaju ne pristati na zahtjeve ucjenjivača!“ Jer tko jednom plati, plaća uvijek, dodaje ona.

I doista, najbolja iskustva su ona kod kojih se odmah počelo braniti od zahtjeva ucjenjivača: „Oni jednostavno ne računaju s toliko hrabrosti!“ Slična iskustva ima i udruženje !Mafija – ne, hvala“, utemeljeno u Berlinu, a koje u međuvremenu financijski podržava i EU. Šef udruženja Luigino Giustozzi za DW kaže: „Čak i u Palermu vlasnici restorana imaju uspjeha sa svojom inicijativom "Adio Pizzo" ("Adio reketu!") i odlučnim NE reketarenju.“

Pomoglo je i uključivanje javnosti. „Pozornost javnosti obeshrabruje ucjenjivače“, kaže Giustozzi. Državna odvjetništva potvrđuju da to vrijedi i u Njemačkoj. Policija u Donjoj Saskoj upućuje na relativno visoku stopu riješenih slučajeva ucjena. Od 20 slučajeva, policija je uspjela razriješiti njih 13.