Što ako kažu „ne“?
20. veljače 2018
„Treba li Socijaldemokratska partija Njemačke (SPD) potpisati koalicijski ugovor koji je u veljači 2018. godine postignut s Kršćansko-demokratskom unijom (CDU) i Kršćansko-socijalnom unijom (CSU)?“
Na to pitanje može odgovoriti oko 463.000 članova SPD-a i najkasnije do 2. ožujka, odgovor poslati Glavnom odboru stranke. Sva pisma koja u poštanski sandučić stignu nakon tog datuma bit će nevažeća. Rezultat glasanja će bitit objavljen 4. ožujka u sjedištu stranke u Berlinu, gdje će se glasovi prebrojavati uz nazočnost javnog bilježnika. Vrh stranke će morati uvažiti rezultat glasanja, ukoliko najmanje dvadeset posto članova bude dalo svoj glas, čak i ako odgovor bude glasio „ne“.
Baza odlučuje
Baš kao i prije četiri godine, i sada članstvo SPD-a ima posljednju riječ o ugovoru s Unijom CDU/CSU. Pravo glasa imaju i novi članovi, ukoliko su stranci pristupili do 6.2. ove godine. Na učlanjenje u stranku pozivali su protivnici „velike koalicije", kako bi na stranačkom glasanju spriječili njeno formiranje. I zaista, od izvanrednog stranačkog kongresa, održanog 21. siječnja – kada je tijesnom većinom dano zeleno svjetlo za početak koalicijskih pregovora – uslijedilo je oko 24.000 novih učlanjenja.
Za razliku od pregovora nakon saveznih izbora 2013. godine, kada je 76% članova SPD podržalo novu vladu s Unijom, sada bi članovi stranke mogli i odbaciti „veliku koaliciju". Mnogi socijaldemokrati smatraju da važni zahtjevi njihove stranke nisu uzeti u obzir, kao što je spajanje obitelji za izbjeglice.
Također su nezadovoljni zbog zaokreta bivšeg šefa stranke Martina Schulza, nakon propalih pokušaja za formiranje takozvane „Jamajka koalicije": on je mjesto SPD-a najprije vidio isključivo u oporbi, a kasnije je stranku htio ponovno odvesti u „veliku koaliciju". Njegova (vjerojatna) nasljednica na čelu stranke, Andrea Nahles, upravo se za to zalaže – za koaliciju s Angelom Merkel..
I to pored bolnog iskustva da SPD iz vlada na čelu sa kancelarkom Merkel uvijek na koncu izlazi oslabljen. U posljednjoj anketi SPD više nije druga snaga Njemačke – stranka je pala na treće mjesto, iza desničarske Alternative za Njemačku.
Strah od pada
Prije svega stranačka omladina Jusos članove poziva da glasaju „ne“. Njima je dosta „politike najmanjeg zajedničkog nazivnika ". Birači su, kažu, rekli „ne" „velikoj koaliciji" još 24.9. dajući joj 14% glasova manje nego 2013. „Demokracija živi od sučeljavanja političkih tabora, a tog sučeljavanja u velikoj koaliciji gotovo da nema", argumentiraju u Jusosu, čiji je rječiti predsjednik Kevin Kühnert najutjecajniji protivnik koalicije s Unijom.
Što će se dogoditi ukoliko članovi SPD budu glasali protiv? „Onda će biti novi izbori", odgovor je koji se može čuti. Ali nije sve tako jednostavno. Bundestag se ne može sam raspusti, a niti Merkel ili Nahles ne mogu predložiti nove izbore. To je protivno Ustavu, koji je usmjeren ka stabilnosti zemlje. Česte izbore – kakvih je bilo u vrijeme Wajmarske republike – tvorci Temeljnog zakona htjeli su otežati.
Na potezu bi zapravo bio njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier. On je obvezan da Bundestagu predloži kandidata ili kandidatkinju za kancelara/kancelarku. Jer prije nego što se narod ponovno pozove na glasanje, kancelara bi trebali najprije pokušati izabrati predstavnici naroda u Bundestagu. Pa makar to bila i manjinska vlada.
Čak i ako propadne formiranje koalicije, Steinmeier će za funkciju vjerovatno predložiti šeficu najjače stranke Angelu Merkel. Za uspješno glasovanje, koje je tajno, potrebna bi joj bila apsolutna većina od 709 zastupnika, takozvana „kancelarska većina". Do sada su svi njemački kancelari, kao i Angela Merkel na prethodna tri glasovanja, bili izabrani u prvom krugu.
Manjinska vlada ili novi izbori?
U ovom slučaju bi vjerojatno bilo drugačije: nakon dva neuspjela pokušaja za formiranje koalicije, Merkel bi vjerojatno bila bez apsolutne većine. Tada bi uslijedio rok od četrnaest dana – i to je regulirano Ustavom. Za to vrijeme Bundestag može – na temelju svojih prijedloga –birati kandidata ili kandidatkinju za kancelara. I u tom slučaju bi bila nužna apsolutna većina.
Ukoliko ni to ne bi uspjelo, po isteku roka bi se „odmah morao održati novi krug glasovanja". To stoji u članu 63. Ustava, koji tek od tog trenutka predviđa „spuštanje" prepreka. U finalnom glasanju je onda dovoljna jednostavna većina glasova.
Zatim bi na potezu ponovo bio Steinmeier: njemački predsjednik onda mora odlučiti želi li izabranog kandidata ili kandidatkinju imenovati za novog kancelara manjinske vlade, koji onda u parlamentu uvijek mora traži novu većinu kako proveo svoje političke ciljeve. U suprotnom bi mogao raspustiti Bundestag i da u roku od šezdeset dana raspisati nove izbore.
Vrh SPD još uvijek ne želi govoriti o novim izborima, na kojima bi – strahuje se – desničarsko populistička stranka AfD mogla postati druga politička snaga u zemlji. Vrh SPD-a trenutno se stoga više fokusira na to da članove stranke pridobije da podrže koalicijski ugovor.