Štrajk vozača kamiona zbog neisplaćenih plaća

Od sredine srpnja vozač kamiona Kacha živi na odmorištu Gräfenhausen na autocesti A5, nedaleko od zračne luke u Frankfurtu na Majni. Tamo štrajka više od 80 vozača kamiona, koji od poljske špediterske grupe Mazur traže isplatu zaostalih plaća. Oni uglavnom dolaze iz Gruzije i Uzbekistana, ali i iz Ukrajine i Turske.

Kacha već tri godine radi za Mazur. On za 80 eura dnevno putuje po cijeloj Europi. "Uvijek su nam plaćali kasno ili su nam odbijali nejasne iznose od plaće", kaže on u intervjuu za DW. A onda mjesecima nije dobio ništa. U Gräfenhausenu je do ponedjeljka (25.9.) skoro sedam dana štrajkao glađu, zajedno s još 29 drugih vozača. On je prekinuo štrajk na savjet liječnika - ali drugi vozači su nastavili.

Roman od sredine ožujka ove godine radi za Mazur. Do 3. kolovoza je bio na putu. Prema njegovim riječima, poljska firma mu duguje oko 6.000 eura. Većinom je vozio po Njemačkoj, Austriji i zemljama Beneluxa i zna da bi trebao zarađivati i više od 80 eura dnevno. U stvari bi imao pravo na njemačku minimalnu satnicu. No njegovi su zahtjevi skromni: "Ne moram biti plaćen kao Nijemac, ali nisam spreman raditi besplatno. Oni trebaju platiti ono što su nam obećali."

Roman je proveo tjedne i mjesece u kamionu. Tvrtka mu nije plaćala hotelski smještaj - iako je, nakon dva tjedna provedena na putu, imao pravo na to.

Drugi prosvjed

Ovo je drugi štrajk vozača kamiona Mazura na odmorištu na autocesti A5. Još u travnju ove godine tamo je štrajkalo više od 60 vozača. Prosvjed je izazvao veliko zanimanje kada je rukovodstvo špediterske grupe Mazur poslalo zaštitare u Gräfenhausen da dovezu nazad kamione. Njemačka policija morala je intervenirati, a Državno odvjetništvo u Darmstadtu istražuje taj slučaj.

Nakon skoro četiri tjedna štrajka vozači su postigli dogovor s poslodavcem. Mazur je pristao na isplatu zaostalih plaća.

Već tada su uvjeti rada u međunarodnom transportu bili velika tema u medijima i izvan granica Njemačke. Riječ je o vozačima koji za male plaće mjesecima prevoze robu širom Europske unije i žive u svojim kamionima. I onda čak često ne dobivaju ni te premale plaće.

"No money"

Sada kamioni u vlasništvu poljskog Mazura stoje parkirani na odmorištu Gräfenhausen s obje strane autoceste. Na njima se vijore zastave Gruzije i Uzbekistana, dok veliki transparenti informiraju o štrajku. Na ceradi kamiona piše "Mazur dužnik. No money".

Na jednoj drugoj ceradi mogu se vidjeti plakati na kojima je napisano s kojim tvrtkama surađuje Mazur Group. Među njima su i neki od najvećih njemačkih koncerna: Deutsche Bahn (Njemačka željeznica), DHL, Audi, Dachser i drugi. U njihovim kodeksima ponašanja se navodi što očekuju od svojih poslovnih partnera: poštivanje "ljudskih prava, uključujući osnovne radno-pravne norme” te "iskreno, odgovorno i pošteno postupanje”.

"Oni su grabežljivci!"

Za vozače koji štrajkaju već deset tjedana realnost izgleda drugačije. Velike prikolice su postale njihove dnevne sobe, palete služe kao stolovi, gajbe kao stolice. Pored kamiona su plinska kuhala na kojima se kuha tjestenina ili podgrijavaju konzerve. Voda je u kanistrima, a ručnici i rublje se suše na vratima vozila. Na parkiralištu je i nekoliko mobilnih toaleta. Jedini tuš kojim raspolažu nije baš uvijek u funkciji. Mora se improvizirati. "Zagriješ vodu u kanistru na suncu. Onda uđeš u neku praznu prikolicu, objesiš kanistar iznad sebe i okupaš se", kaže Roman.

Na vozačkim kabinama zalijepljeni su komadi papira s iznosom koji Mazur duguje svakom od vozača. Riječ je o ukupnom iznosu od više od pola milijuna eura. Ali Mazur ne želi platiti. "Oni su grabežljivci!", kaže Edwin Atema iz Nizozemske udruge sindikata FNV i Europskog sindikata transportnih radnika. On zastupa štrajkače u sporu s njihovim poslodavcem.

Prema informacijama dobivenim od Mazura, cijela stvar je "kazneni slučaj”. Tvrtka je podnijela "kaznene prijave za pokušaj iznuđivanja, kao i prisvajanje i krađu vozila i robe", napisala je grupa Mazur u odgovoru na upit DW-a. Slučaj istražuju poljski i njemački državni odvjetnici. "Bez obzira na to, protiv vozača smo pokrenuli i civilne tužbe u vezi s nastalim troškovima”, stoji u odgovoru poljskog špeditera.

Problematični lanci snabdijevanja

Na pitanje kako bi se ovaj štrajk mogao završiti, sindikalac Atema odgovara: "Jednostavno, za deset minuta, ako velike njemačke firme, koje su nalogodavci i koje su dozvolili da se ovo dogodi, direktno plate ovim vozačima." Atema je pisao tvrtkama čija se roba nalazi u vozilima u Gräfenhausenu. Do sada su samo dvije austrijske špedicije platile po 20.000 eura. I one su se obvezale da će raskinuti suradnju s Mazurom. „Velike ribe bi sada trebale učiniti isto", rekao je Atema.

Štrajk u Gräfenhausenu stavlja u fokus čitav transportni sektor i pokazuje nehumane uvjete koji vladaju u toj branši. Nalogodavci su, kaže ovaj sindikalac, glavni krivci koji moraju uvesti promjene u lancu snabdijevanja. "Nakon prvog štrajka svi oni su nas uvjeravali da više neće raditi s Mazurom. Nekoliko mjeseci kasnije te tvrtke su se ponovo pojavile u lancu snabdijevanja", kaže Edwin Atema.

Poljska inspekcija rada (PIP) u srpnju je izvršila pretrage u firmi Mazur. Dokumenti koje je špediter dostavio pokazuju da su vozači plaćeni prema učinku, ali i da su radili samo nekoliko desetaka sati mjesečno, piše internetski portal Trans.info. Kada su inspektori potom zatražili da im se dostave digitalni podaci s tahografa i vozačkih kartica, oni su bili oštećeni i više se nisu mogli dešifrirati.

"Nada umire posljedna"

Njemački i europski političari dolaze u Gräfenhausen i obećavaju pomoć. Njemački savezni ministar rada Hubertus Heil (SPD) naložio je posebnu reviziju firmi za koje radi poljska špediterska kompanija, a predsjednik SPD-a Lars Klingbeil osobno je obavio telefonske razgovore s firmama koje su obećale da će ponovo preispitati svoje lance snabdijevanja.

Njemački sindikati i druge organizacije pružaju podršku štrajkačima u hrani, piću i drugim potrepštinama. Sportski klubovi u okolnim mjestima su vozačima stavili na raspolaganje svoje tuševe, a stanovnici su im donirali bicikle. "Zahvalni smo za svaki oblik pomoći. Bez nje ne bismo izdržali", kaže Georgian Zaal.

Vozači se i dalje drže zajedno, ali čini se da neki od njih polako gube nadu. „Mislim da nas Lukasz Mazur neće isplatiti", kaže Sergej, kome poljski špediter duguje 7.500 eura. Njegov kolega Roman je već umoran od čekanja, ali još uvijek gaji tračak nade. Isto vrijedi i za Zaala. "Borit ćemo se do kraja. Želim samo dobiti svoj zarađeni novac", kaže on i dodaje: "Nada umire posljednja."

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu